×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 1917

Menu

Čija su briga teške školske torbe?

ZAGREB - Pilot faza kurikularne reforme kreće od iduće godine, zadnja je vijest ove mjesecima vruće teme. No, dok se politika nabacuje idejama, zaslugama, optužbama, roditelji i djeca školarci i dalje se bore s malim, ali teškim stvarima. Težinom školske torbe.

Ovo nije priča o kurikularnoj reformi. Ovo je priča o školskim torbama. Teškim torbama. Svakodnevne muke školaraca dodatno su otežane teretom kojeg nose na leđima. Pa se jedna majka nedavno odlučila obratiti Vladi na njenom službenom facebook profilu. "Poštovani, danas je moje dijete, teško 33,5 kg krenulo povijeno pod torbom težine 6,5 kg u peti razred. Pretpostavimo li da je prosječna težina članica/člana vlade 90kg i da svaki dan na posao i s posla na leđima nosite ruksake od 18kg, kakva bi to utjecaja imalo na vaše zdravlje i radni optimizam? Biste li zadovoljno pili kavu na sjednici vlade ili donijeli Odluku o hitnom rasterećenju prepoštovanih vam leđa, Zaključak o primjeni mjera spašavanja članova od skolioze ? Znam da bi vam školska torba mog djeteta postala bitna da sam mu na ruksak nalijepila slovo U ili petokraku, no uvjeravam vas da je težina školske torbe učenika u Hrvatskoj puno, puno bitnija. Pretpostavljam da vam u ovom trenutku odgovara djeci pokazati da vam NIJE stalo i da se nauče biti pognuta ali ja želim svoje dijete naučiti da uspravno kroči ovom zemljom. Vi ste samo i ove školske godine jasno dali do znanja: djeco, nas - Vladu RH zaista nije briga za vas! Bravo", napisala je Mirna Mikoč, majka dvoje školaraca.

"Ponukalo me iskustvo. Imam dvoje djece, od kojih je jedno u osnovnoj školi, a drugo u srednjoj. Torbe su iz godine u godinu teže. Ta težina daleko premašuje 15 posto težine djeteta koliko je preporučeno. Odgovor sam dobila, paušalan, u smislu da Ministarstvo aktivno radi na informatizaciji. I to je otprilike to. Ja pitanje o informatizaciji nisam niti postavila, nego o težini školske torbe", rekla je u razgovoru za Media servis Mirna Mikoč. Kilaža djeteta ove majke i težina školske torbe i samu me potaknula na eksperiment: vagajući torbu kćeri osmašice, koja ima 41 kg, došla sam do ovih podatka: od ponedjeljka do petka moje je dijete odlazeći u i dolazeći iz škole prenijelo gotovo 74 kg. Samo u ponedjeljak torba je težila nevjerojatnih 8,8 kg. Kao da je u pet dana prenijela "dvije sebe" ili tri vreće cementa od 25 kg. No, problem teških školskih torbi puno je širi pa smo odgovore potražili kod ministrice obrazovanja Blaženke Divjak koja je za Media servis rekla kako, škola i nastavnici imaju autonomiju. I sama je, kaže, radila kao profesor u školi i na fakultetu te je određivala što trebaju donijeti. Vrlo je važno da to radi svaki nastavnik, smatra ministrica.

"I to treba stvarno, taj kapacitet za autonomno odlučivanje i svrsishodan rad u nastavi, i onda upotrebu materijala, poticati i kod nastavnika i kod škola. Mislim da tu bilo kakva preporuka koja bi došla s razine Ministarstva bi zapravo promašila jer je tu toliko specifičnosti da jedino autonomni nastavnik o tome odlučuje", kaže ministrica odgovarajući, između ostalog i na pitanje, planira li Ministarstvu uputiti neke preporuke školama. Na ocjenu kako bi preporuka možda i bila potrebna budući da brojni nastavnici i škole inzistiraju na nošenju svih knjiga, ministrica kaže da oni ne mogu rješavati posljedice, već uzroke:

"To nije rješenje da mi propišemo težinu torbe, iako težine knjiga i materijala donekle jesu određene udžbeničkim standardom. Međutim, puno je veći naglasak na to da mi promijenimo način rada: i metode poučavanja i način rada u školi i pristupe i korištenje digitalnih materijala. Rekla bih da je težina torbe posljedica sustava kakvog imamo, a ne obrnuto, da mi sada djelujemo na posljedice, a ne na uzroke problema. Ministarstvo je tu da djeluje na uzroke problema", rekla je ministrica za Media servis. U tom smislu izrađuju se digitalni obrazovni materijali, kaže ministrica dodajući da je svuda u svijetu problem upravo digitalna transformacija.

"Ti modeli postoje, mi smo spremni na određene promjene koje će nam omogućiti da se uz fizičku knjigu izdaje i e-udžbenik, e-inačica knjiga ali isto tako da se prepoznaju različiti drugi materijali koji se mogu autonomno koristiti u školi", kaže Divjak. Ništa od ovoga nije zadovoljilo našu sugovornicu s početka priče. Pogotovo činjenica da Ministarstvo ne planira poslati nikakve preporuke školama. Pa zbog toga Mirna Mikoč smatra da se ništa bitno u dogledno vrijeme neće promijeniti.

"Očigledno neće. Mislim da je oslanjanje sustava na dobru volju pojedinca u praksi pokazalo da za djecu zapravo ispadne najgore", kaže Mirna Mikoč.
nazad na vrh
Kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo te funkcionalnost svih sadržaja ova web stranica koristi kolačiće ( cookies ). Odabirom PRIHVAĆAM slažete se s korištenjem kolačića za koje je potrebna Vaša prethodna suglasnost, a za sve dodatne informacije pročitajte Politiku korištenja kolačića (Cookies Policy) ili Postavke kolačića.
Prihvaćam Ne prihvaćam