Juričić za MS: Napad SAD-a dodatno učvršćuje volju Irana da razvije nuklearno oružje

Nakon eskalacije sukoba na Bliskom istoku i napada Sjedinjenih Američkih Država na Iran, situacija se smiruje. Izraelci su proglasili pobjedu, dok Iranci najavljuju nastavak razvijanja nuklearnog programa.

Politički konzultant i bivši diplomat Domagoj Juričić u Intervjuu tjedna Media servisa kaže da ga američki napad na nuklearna postrojenja nije iznenadio:

"To je korištenje eskalacije za jačanje tog narativa odlučnosti Trumpa i za taj njegov PR kojim on sebe na neki način uzdiže kao snažnog lidera, a ne nekog mekog vođu. U pozadini svega toga gradi se platforma za novi poredak na Bliskom istoku temeljen isključivo na bilateralnim savezima što s Izraelom, što sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima."

"Ovo nije klasični teritorijalni rat nego dugoročna borba za stratešku dominaciju na Bliskom istoku", nastavlja:

"Kada pogledate unazad vidite zašto je Izrael prvo išao na Hamas i Hezbollah, a onda na Iran jer u iranskoj doktrini šiitskog polumjeseca uvijek je postojala ideja povezivanja Teherana, Bagdada, Damaska i Bejruta što kroz mrežu proiranskih aktera. S druge strane Izrael je odgovorio tom doktrinom preventivne sile - prvo je razbio tu mrežu naoružanih iranskih satelita."

Američki napad prema tvrdnjama Trumpa unazadio je iransku nuklearnu proizvodnju i uništio postrojenja, ali sve je više onih koji tvrde drukčije - da napad nije bio tako uspješan.

"Činjenica je da ovakav način reakcije Amerike i Izraela u Iranu može samo učvrstiti volju Irana da nastavi s nuklearnim programom i to ovoga puta javno počne priznavati da to rade jer im je potrebno jer žele imati silu odvraćanja da im se ovako nešto u budućnosti ne dogodi."

Iranci su odgovorili napadom na američku bazu u Dohi, a politički konzultant tvrdi da su mogli odgovoriti i puno snažnije:

"Zatvaranjem Hormuškog tjesnaca jer ondje dnevno prolazi 17 milijuna barela nafte. To vam je otprilike 20 % svjetske potrošnje, 30% globalnog LNG izvoza, pretežno dolazi iz Katara, prolazi tjesnacem, Kina od toga uvozi 4,5-5 milijuna barela dnevno preko Hormuza što je preko 40% njezinog uvoza sirove nafte."

Stoga bi Kina bila najveći gubitnik, a upravo su oni odgovorili Irance od takvog poteza, dodaje Juričić.

​

"Ja vidim ovdje jednog dobitnika tijekom ovih zbivanja na Bliskom istoku, a to je Rusija. Zašto Rusija? Prvo profitira od bilo kakvog skoka cijena nafte jer njezin izvoz zaobilazi Hormuz, može početi prodavati naftu po većoj cijeni. Na takav način financira svoja vojna djelovanja u Ukrajini."

A trupe Vladimira Putina ostvaruje napretke na terenu kod Harkiva, dok se Ukrajina iscrpljuje i ovisi o pomoći drugih.

"Mislim da je taj vanjski pritisak situacije na terenu i unutarnji pritisak ide prema tome da se zapravo prije svega iscrpi Ukrajina da bi sjela za pregovarački stol, a ne Rusija. Trump zapravo koristi cijelu tu situaciju. Iz te retorike "ja ću nešto završiti u 24 sata" zapravo se krije potpuno druga ideja - to je da on u svakom trenutku može bilo gdje otvoriti kaos i brzo izaći jer zapravo kritizira beskonačne ratove."

Trump potiče Europu da sama počne plaćati svoju sigurnost točnije - da članice NATO Saveza povećaju izdvajanja za obranu s dosadašnji dva na pet posto.

"Ono što mene brine ako se izdvajanja za obranu budu financirala kroz dugovanja, a ne kroz rast i gospodarski razvoj. To nas onda uvodi u jednu utrku u naoružanju koja može posve iscrpiti europske građane i njihovo materijalno i socijalno stanje."

Ministar obrane Ivan Anušić sa summita NATO Saveza uvjerava da je naše gospodarstvo stabilno i snažno:

"Ako ne bude investicija, ako se gospodarski rast ne bude temeljio na onim faktorima na kojima se temelji recimo rast BDP-a Poljske ili Rumunjske - investicije, proizvodnja, izvoz - onda će to biti težak posao."

A cjelokupna globalna zbivanja odražavaju se i na ekonomiju - divljanje cijena nafte, najava carina, inflacija - kako će sva ova zbivanja utjecati na poslovanje u budućnosti?

"Mi smo ušli u razdoblje gdje više ne govorimo samo o ekonomiji nego o geoekonomiji, o geopolitičkoj otpornosti tvrtki. To prije nije bio slučaj. To znači sve što se prije mjerilo brojkama kao što je bruto društveni proizvod, inflacija, izvoz sada se mjeri kroz sigurnost, pristup sirovinama, tehnologiji koju posjedujete i političkim savezima koje imate."

"Trgovina više nije slobodna, a investicije ne slijede logiku tržišta što mijenja kompletnu arhitekturu poslovanja", pojašnjava naš sugovornik koji ističe da Hrvatska u toj situaciji treba biti fleksibilna i otporna.

"Možemo očekivati da će cijene rasti. Imate potrebe za određenim robama i uslugama koje dosad niste razvijali na svom tržištu i nemate ih dovoljno pa one postaju skuplje. Nemate dovoljno zidara jer ste očekivali da dolaze iz nekih trećih zemalja i naravno da su onda usluge tih ljudi zbog velike potražnje skuplje. Dakle, za očekivati je da stvari postaju skuplje, da svatko od nas treba dobro razmisliti kakve vještine i kakva znanja je potrebno usvajati da na neki način se možemo osloniti i na sami sebe."

Cijeli intervju možete poslušati na YouTube kanalu Media servisa.