Marković za MS o obrazovnom sustavu: Nedostaje nam praktičnih, socijalnih vještina

Novi kalendar tematizira pet ključnih obrazovnih prijelaza s kojima se suočavaju djeca i mladi. Predsjednik udruge Pragma Nedjeljko Marković ispričao nam je o kojim se prijelazima radi, te kako su razgraničeni po pitanju dobi i razine obrazovanja:

"To su prijelazi koje smo definirali, koji su ključni za razvoj djece i mladih, ne samo u smislu njihovog akademskog i školskog uspjeha, nego i u smislu osobnog razvoja, razvoja profesionalnog identiteta i razvoja jedne cjelovite osobe u odnosu s drugima, u odnosu s vršnjacima, kada treba riješiti neki sukob sa drugima, timski raditi i slično. To je sve ono što mi kasnije primjećujemo da naši djeca i mladi imaju poteškoća ovisno kako su ti prijelazi izgledali."

Novi kalendar tematizira pet ključnih obrazovnih prijelaza - od upisa u osnovnu školu, preko prijelaza iz razredne u predmetnu nastavu i iz osnovne u srednju školu, do izlaska iz srednje škole na fakultet ili tržište rada. U prvom prijelazu, upisu osnovne škole, Marković ističe da je stres veći na roditeljima:

"Hoće li naći prijatelje u školi ili će biti odbačeni, hoće li im djeca biti žrtve vršnjačkog nasilja, kakav će biti odnos nastavnika prema njihovom djetetu, hoće li možda oni prepoznati neku teškoću sa pisanjem, čitanjem, razumijevanjem onoga što je pročitano. I mi kasnije vidimo u PISA rezultatima da smo nažalost tu jako loši. Mi ne prepoznajemo na vrijeme takvu djecu."

​Prijelaz iz razredne u predmetnu nastavu prva je prepreka na koju djeca reagiraju. Predpubertetsko doba, prilagodba s jednog učitelja na desetak nastavnika s različitim kriterijima i stilom izazivaju povećani stres. Ipak, upis srednje škole je puno zahtjevniji:

"S 15 godina, probajmo se prisjetiti sebe, kakvi smo bili, jesmo li donosili pametne odluke, jesmo li sami donosili te odluke, ili su naši roditelji više utjecali na njih. Jesmo li uopće znali u kojem se smjeru želimo razvijati ili ne, ili smo opet slušali savjete drugih. Zato smo mi u našoj publikaciji dali veliki naglasak na karijerna savjetovanja, da se roditelji ne boje tražiti stručnu pomoć. Dvije trećine djece upisuje strukovne škole, dakle tehničke, industrijske, obrtničke, umjetničke i slične škole."

To znači da dvije trećine učenika već sa petnaest godina odabire karijerni put kojim će se baviti sljedećih četrdesetak godina. Stoga Marković naglašava da fleksibilnost unutar obrazovanja mora biti puno veća.

"Da jednostavno dopustimo djetetu sa 16 ili 17 godina koji će reći, vidim da sam očajan keramičar, to me ne zanima, loš sam u tome. Jednostavno, želim se prebaciti na nešto drugo gdje vidim da sam puno bolji. Ili koji jednostavno odskaču sa svojim znanjem i vještinama i oni žele upisati fakultete. Oni imaju ambicije puno veće od svog temeljnog obrazovanja. Takvim učenicima moramo dati dodatnu podršku, dodatne materijale."Sljedeći nastavak je kretanje na fakultete ili stupanje na tržište rada. Velik problem Hrvatskog obrazovnog sustava je što više od četrdeset posto mladih koji prvi puta upišu fakultete ih nikada ne dovrše. Velik dio izgubi interes, pronađe posao, ima razdiobu pažnje ili ne bude zadovoljan tijekom studija. Stoga je važno omogućiti promjenu fakulteta ili cjelokupne struke. Dodatan stres je funkcioniranje samog tržišta rada.

"Pitaju se kako ću se snaći na radnom mjestu, hoću li kad naiđe prva prepreka dati otkaz, hoću li znati komunicirati s kolegama ili neću. Nedostaje nam tih praktičnih, socijalnih vještina. Rada u timovima, rješavanja problema, taj jedan problemski pristup koji kasnije postaje u poslu ključan, a na fakultetima nije imao toliku pažnju."

Posebno je Marković naglasio projekt cjelodnevne škole kako bi se zaustavilo lov na ocjene i pokrenuo onaj za primjenjivim vještinama.

"U tom drugom dijelu će biti fokus na vještinama, na upoznavanju djece, na razvijanju njihovih talenata. Mi danas imamo djecu koja pohađaju i glazbene škole ili su odlični sportaši. Dakle to su djeca koja su u dva obrazovna sustava. Svaki od njih zahtjeva svoje rasporede, prilagodbe, putovanja, vježbanje, odricanje, to su sati i sati dodatnog rada preko tjedna."

Problem je u tomu što se taj rad i odricanje, osim u slučaju većih uspjeha, ne cijeni pri upisima u škole i na fakultete, a tako ne bi trebalo biti jer:

"Umjesto da kažemo, pa vidimo da ti napreduješ, da se razvijaš kao osoba, širiš svoje vidike, pa ti ćeš sigurno tako i u poslu kasnije razmišljati, dosta široko. Nećeš biti vezan uskim formalnim znanjem koje si stekao, nego jednostavno ćeš pristupati i životu na jedan takav širi način."

Trinaesti put dodijeljene su novinarske nagrade, a ove godine, kao i prethodnih godina, teme radova povezane su s Kalendarom. Riječ je o radovima koji potiču promjene u obrazovnom sustavu:

"Kritičko novinarstvo može pomoći u emocionalnoj, socijalnoj pismenosti i povezati medijsku i socioemocionalnu pismenost. Mislim da smo ove godine to uspjeli. Imali smo izvrsne radove plus čuo se glas djece i mladih i roditelja. To nam je uvijek važno, da se čuje glas onih o kojima se izvještava i o kojima se priča."

Naglasak je na iskustvu, identificiraju li ljudi s istim problemima, što im je zajedničko te kako mogu pomoći drugima i uključiti druge. Stoga je važno provjeriti što kaže ravnateljica škole, što kaže profesorica, što roditelji, a što djeca i mladi.

"Imamo li slične probleme, dijelimo li iste strahove. Roditelji će često govoriti kakve strahove imaju. Koliko često u tim prijelazima znaju imati neprospavanih noći, tih svojih nekih unutarobiteljskih trzavica. Kažu da su imali pomoć u tome, a sad vjerujemo i da će im naša publikacija pomoći i ovi novinarski radovi."

Osvrnuo se predsjednik udruge Pragma na kraju i na dvadeset godina rada Udruge i postignuća koja su u to vrijeme ostvarena. Kaže kako se uvijek lijepo osvrnuti na brojke, odrađene projekte i istupe, no kako je najveće zadovoljstvo i priznanje rada:

"Kada nam kažu, evo zbog vas sam odlučio ostati u srednjoj školi, nisam odlučio ispisati se, a to sam razmišljao. Ili, zbog vas sam uspio upisati fakultet, ostao sam na fakultetu. Ili roditelji koji kažu, evo, zahvaljujući vašem radu imam kvalitetnije odnose u obitelji. Možda smo popravili neke nesuglasice koje su mogle naštetiti našim obiteljskim odnosima."