Bliži se Mosa bavlju, Cindrić za MS: Trebamo zastati u svojoj zoni konfora, konformizma i konzumerizma i reći - što ja mogu napraviti

{media}

"Udruzi Krijesnica trčimo za onkogenetske terapije, specijalizirane terapije, terapije koje koštaju ogromnu količinu novaca kada se iscrpe klasične metode pretraga i liječenja kod djece sa malignim bolestima. Govorimo o terapijama koje nisu na listi HZZO-a, i neke od njih nisu uopće dostupne u Hrvatskoj, tako da to zapravo košta nevjerojatno puno i zato smo to i pokrenuli za njih, da zajednica vidi i osjeti, ne samo koliko to košta, nego da zapravo i osjete kako je to imati dijete i biti dijete koje prolazi krioz takvu životnu situaciju."

Kada je u pitanju udruga Kolibrići, trčat će se ove godine za treći edukacijski kamp u Fažani.

{media} "To je jedan kamp u kojem oni osjećaju sigurnost. Kamp inkluzivnosti, edukacije i jednostavno mjesto na kojemu ih nitko ne gleda kao neke čudne ljude koji hodaju po ovom svijetu."

Prošle godine prikupljeno je 42.000 eura, a trčalo se za kamp, ali i za razna medicinska pomagala. Ove godine, cilj je sličan. Iako su financije bitne, još je važnija vidljivost, integracija i solidarnost, naglašava Cindrić:

{media}

"Dimenzija inkluzivnosti, govorenja o tome da smo svi jednaki u ovom društvu, da smo svi jednako bitni i da bi svi trebali malo zastati u toj svojoj zoni konfora, konformizma i konzumerizma i reći ono okej, što ja mogu napraviti. To nije nužno pedeset centi, euro, dva, pet, ili koliko god netko ima novaca za pomoći, jer neki ljudi nemaju, ali siguran sam da i dijeljenje informacija, samo da se čovjek zaustavi na trenutak i pogleda da postoje djeca koja su vitalno ugrožena, koja su vezana za medicinska pomagala, 0-24, jer to ne prestaje nakon što ja završim post. Ti ljudi to žive."

Cilj je biti društvo koje bi nas sve stavilo na jednu stranu, bez da gledamo nedostatke u drugima. Pomoći se može na tri načina. Jedan je kotizacija svih koji će trčati razne dugoprugaške dionice, najveću od 70ak kilometara. Drugi je direktna donacija na namjenski račun, a treći je donacija kupovinom majica i marama Mosa bavlju. Sve su informacije online na stranici markocindric.com. Što se tiče same utrke, start je rano, no ljudi će i dalje pratiti trkače:

{media}

"Startamo u četiri ujutro. Znači ove nedjelje ispred samostana svetog Antuna Padovanskog gore na svetom Duhu i krećemo prema Sisku. Krećemo u noći kada većina ljudi spava ili se vraća iz izlaska i naravno da ako je netko voljan doći probuditi se, u bilo kojem trenutku, mahnuti nam, dati čašu vode, to bi bilo genijalno i predivno. Tamo nas onda kada dođemo na cilj dočeka fra Ivan Bradarić, zvone zvona na crkvi, djeca dođu tamo, mislim ti osmjesi te djece kad tamo dođemo, to je stvarno nešto neprocjenjivo."

Neki od trkačica i trkača su i reprezentativci Hrvatske, među njima i Veronika Jurišić, naša najdugovječnija atletičarka koja se bliži postignuću najvećeg istrčanog broja kilometara u životu. Cindrić tvrdi da u moru informacija kojima smo bombardirani, čovjek i kada želi pomoći, jednostavno zaboravi. Stoga je važnije nego ikada biti u zajedništvu:

{media}

"Uistinu vjerujem da smo mi zajedno divovi. Svi smo divovi i sami po sebi, nevjerojatna ljudska bića, ali kada kao zajednica i zajedno pokušamo nešto napraviti, onda se stvara neka posebna vrsta magije i onda ta ljubav koja nas prožima i stvara i vodi prisutna i opipljiva. I zato je to ludo. Zato i Mosa bavlju, zato se to tako i zove."

No, najvažnije je konkretna reakcija i konkretan slučaj pri kojemu se može pomoći. Stoga je Cindrić pročitao dio pisma, koje je u cijelosti dostupno na web stranici markocindric.com, dvanaestogodišnjeg dječaka koji se liječi od maligne bolesti, a koji je imao potrebu nešto napisati.

{media}

"Ja sam dijete koje voli život, obitelj i svaki novi dan. Čak i kad su oblaci tmurni, zdravlje mi oduzima snagu. Prolazim kroz izazove koji me čine drugačijim u očima svijeta. Ali svojim srcem osjećam istu želju kao i svako drugo dijete, da budem shvaćen, prihvaćen i da moja priča bude shvaćena. Želim da znate da mi djeca bolje možemo shvatiti život nego što vi to mislite. Ne zato što mislimo da znamo, nego zato što donosimo ljubav, empatiju i hrabrost u svakom koraku koji prolazimo na putu ozdravljenja i rastu. U ovim teškim trenucima, moja obitelj mi daje snagu i osmjeh koji svako dijete čeka. Danas, kao i mnogi drugi, učim važnu lekciju - da je zajednica temelj svega."

Edukacijski kamp jako znači roditeljima. On nije samo nekoliko dana odmora, već su to posebni trenuci jer tamo se može pronaći utjeha, razumijevanje, podrška i edukacija. Roditelji se tamo osjećaju prihvaćeno i razumljeno, te ne moraju objašnjavati svoju svakodnevnicu.

{media}

"Mislim da je to stvar toga da ih gledamo kao djecu, a ne kao, nekakve polurobote u kolicima ili netko od koga sklanjamo pogled. Ne. Upravo govorimo o tome da nema te razlike. Nema razlike. Ljudsko biće je ljudsko biće, i to su ogromni izazovi stavljeni pred tu djecu u startu."

Sama ideja projekta krenula je iz želje da se pomogne drugima. No, početni trenutak, tvrdi Cindrić, došao je kada je upisivao studij glume u Engleskoj. Bilo je potrebno puno novca, a dio je došao iz zajednice. Prodajom majica, koje je dizajnirala njegova supruga, pokriven je mali dio troška. Cindrić tvrdi, da je htio isto dati natrag na što više načina. Zaljubio se u trčanje, a zatim se pojavila ideja da se s trčanjem pokuša napraviti nešto humanitarno i pomoći i većem broju ljudi. Trčati je počeo potpuno amaterski, ali je uspio napredovati i razviti se u ultramaratonca. To je i poruka ljudima:

{media}

"Da svatko od nas zapravo može napraviti nešto nevjerojatno. Mislim, ja imam 42 godine. To nije šala, stvarno nije šala. Iziskuje nevjerojatnu disciplinu, kontinuitet u treningu i veliku količinu odricanja."

Za kraj, Cindrić je pozvao ljude da poprate, sudjeluju i pomognu.

{media}

"Dragi slušatelji, akcija traje još pet dana, do 18.5. Sve informacije kako se može pomoći možete pronaći i pišu na markocindric.com. Pozivam vas sve da se uključite, pa makar i jednim eurom, dijeljenjem informacija jer siguran sam da zajedno kao zajednica možemo doći do tog financijskog cilja, a već je velika stvar da pričamo o inkluzivnosti i da smo svi jednaki pod suncem."