Juričić za MS: Između SAD-a i Irana nije dogovoreno primirje, nego taktička pauza

Komentirajući rat na Bliskom istoku, odnosno primirje SAD-a i Irana koje je narušio Izrael novim napadima na Libanon, Juričić je poručio da je...

...ne samo krhko, rekao bi da je to zbog toga što je to više taktička pauza nego neki stvarni politički dogovor. Ključni problem postoji u tome što nema tog jedinstvenog razumijevanja što to zapravo što primirje obuhvaća, što ono zapravo znači, posebno kad je riječ o Libanonu. Ja bih rekao da ovo nije mir, nipošto i vidimo to iz posljednjih izvještaja, nego jedna pauza u sukobu koji nije riješen‘‘.

Iako je Trump zatražio od izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da smanji udare na Libanon i pristao je na pregovore, ali ne i na prekid vatre, pitali smo Juričića zašto? Odgovara li njemu ovaj rat jer ga čeka suđenje za korupciju?

‘‘Nije samo to. Mislim da Izrael vidi jednu povijesnu priliku u kojoj želi ostvariti neke političke ciljeve. U ovom slučaju Netanyahu nije izgubio, iako se nalazi u vrlo teškoj poziciji. On nije ostvario za sada tu odlučujuću pobjedu kojoj se nadao da će ostvariti, osobito uz pomoć SAD-a‘‘.

No svi proglašavaju pobjedu u ovom ratu, iako nitko pobijedio nije i rat završio nije.

‘‘Nitko nije postigao nikakav strateški cilj, osim SAD-a i Izraela u jednom vojno obavještajnom smislu jer kada napravite ovakav pritisak na nekog otkriju se neke karte. Vi kada nekome zaprijetite da ćete uništiti jednu civilizaciju, vojska se počne pomicati i vi nesvjesno počnete otkrivati neke karte i mislim da su Izrael i SAD dobili puno više informacija o tome s čim Iran raspolaže, kakva je snaga vojske, kakva je snaga otpora koju Iran može pružiti nego kroz obavještajni rad u zadnjih 10- 20 godina‘‘.

Osvrnuo se i na najavu Irana da će naplaćivati prolaz kroz Hormuški tjesnac, u kontekstu naplaćivanja prolaza kroz Panamski ili Sueski kanal.

‘‘Razlika je drastična. Hormuški tjesnac je prirodna pojava, a Panamski i Sueski kanal je netko izgradio i potrošio neki novac pa je prirodno da pokušava vratiti neku investiciju. Mislim da nije nimalo pošteno jer uvodi određen presedan jer ima takvih tjesnaca u svijetu, ja bih rekao još opasnijih po svjetsku trgovinu u smislu kada bi stao protok robe kroz njih imali bismo još veće posljedice, tako da mislim da je to duboko nepravedno‘‘.

Ne smatra da je američki predsjednik Donalnd Trump započeo sukob bez plana, ni da ga je Iran namamio u rat, nego smisli da plan nije bio strateškog, nego taktičkog karaktera i da tu nema jasnog kraja ni izlazne strategije.

Što se tiče upitnog opstanka NATO saveza, podsjetio je da su i prije neke zemlje napuštale Savez pa se vraćale, i da nije samo problematična korelacija SAD i EU članice, nego i unutar Unije.

‘‘Rekao bih da NATO kao savez neće nestati, ali se već duže vrijeme nalazi u procesu duboke transformacije. Svaka transformacija izgleda kao kriza i ima elemente krize. Prolazite kroz neko razdoblje u kojem su unutar transformacije nejasni ishodi. Mislim da ta jedinstvena strategija NATO-a slabi i to dugoročno mijenja njegov zapravo karakter‘‘.

A treba li Europska unija neki vid transformacije? Juričić odgovara da je teško predvidjeti hoće li budućnost iznjedriti EU s novim temeljima i temeljnim ugovorima koji će izmijeniti njenu narav i prirodu. Napominje da Unija sa 27 različitih članica nasuprot sebe ima velike sile poput SAD-a, Rusije, Kine i Indije.

‘‘EU je dizajnirana za dobra vremena gdje 27 članica u jednoj situaciji predvidivosti, globalizacije, razvoja i rasta vide svoje interese u svijetu koji je miran i stabilan. Jer sada se vidi koliko ta arhitektura nije zapravo dizajnirana za krizna vremena i teško je čak i kad imate orkestar s 27 instrumenata uglazbiti to i treba puno truda i vježbe‘‘.

Osvrnuo se i na paralelno vođenje hrvatske vanjske politike, budući da su premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović najčešće suprotstavljenih stavova i rijetko se oko ičega mogu dogovoriti pa tako primjerice ni oko izbora novih veleposlanika u nizu zemalja.

‘‘Nemamo jednu vanjsku politiku nego dvije koje se preklapaju i to smanjuje našu predvidljivost i na neki način vjerodostojnost kao države. To ne znači da naša diplomacija ne radi svoj posao. Samo ga radi u uvjetima koji su otežani za svakog od tih kolegica i kolega. I sam sam bio diplomat i znam koliko je to zapravo teško jer morate balansirati između dva potpuno različita i interesa, ali ipak evo uspijevaju što znači da imamo jako dobre kadrove kojima treba zapravo čestitati‘‘.

U nedjelju se u Mađarskoj održavaju parlamentarni izbori, po mnogima najvažniji izbori u Europi zbog odnosa aktualnog premijera Viktora Orbana prema Uniji, a ankete su blago na strani oponenta Pétera Magyara.

‘‘Orban prvi put ulazi u izbore s ozbiljnim izazovima. Oporba je konsolidirana kao nikad prije, postoje veliki ekonomski pritisci, a znamo da su odnosi s EU dosta izazovni i opterećuju unutarnji politički prostor‘‘, poručio je Juričić.

‘‘Rekao bih da Orban i dalje ima neke ključne prednosti u ovom trenutku kao što je kontrola političkog sustava, kao što je snažna biračka baza i nekakav jasno profiliran politički narativ koji ide prema toj bazi. Zato ga ja ne bih rano otpisao. Jest oslabljen, ali mislim da kada govorimo o porazu da tu trebamo biti nekako i oprezni‘‘.

Na podršku Orbanu koju je posjetom iskazao američki potpredsjednik JD Vance i činjenicu da je Trump pozvao Mađare da glasaju za Orbana, Juričić kaže:

‘‘Daju jedan signal na koji se moramo početi navikavati, a to je da taj posjet mijenja kontekst izbora. Mađarski izbori su prestali biti unutarnje političko pitanje. Vrijeme u kojem živimo govori da to više neće biti tako. Svima je važno tko u bilo kojoj državi vlada i to treba biti pouka i za Republiku Hrvatsku‘‘.

A što očekuje ako novi premijer postane Péter Magyar?

‘‘Prateći njegove izjave ne vidim snažnu promjenu narativa u smislu onoga gdje se Mađarska pozicionira prema svijetu i zna za sebe. Ono što vidim jest otpor prema onome što on naziva koruptivnom mrežom koja izjeda Mađarsku. Ja se ne bih unaprijed radovao i mislio kako će stavovi koje je Orban imao, osobito prema svojim susjedima, na kraju krajeva neki negativni stavovi prema nama, da će se to novom osobom promijeniti‘‘.

Smatra da će Mađarska i u slučaju promjene vlasti nastaviti svoj nacionalni put i ideološki narativ, no da će se s Magyarom eventualno moći lakše razgovarati.