Babić iz WWF-a za MS: Nemamo plan B, ni planet B

Pitanje klime, zagrijavanja planeta, gubitka životinjskih i biljnih vrsta obično se intenzivira ususret klimatskih summita ili pak elementarnih nepogoda. Da su se promjene već dogodile ne treba ni govoriti jer izrazito sušna razdoblja, potom velike količine padalina u malom razdoblju i mnogi drugi pokazatelji koji ukazuju na moć prirode su neumoljivi. Koliko je stanje zapravo ozbiljno govori i Izvještaj o stanju planeta kojeg je prošlog tjedna objavio WWF. Iz njihovih redova u studiju Media servisa ugostili smo stručnjakinju za okolišne politike Sofiju Babić. Istaknula je da je zabilježen pad od 73% u populacijama divljih vrsta:

"Mi pričamo o razdoblju od 70-ih na ovamo, dakle, u posljednjih 50 godina se događa taj veliki pad s tim da zadnjih godina to zaista ide sve brže i brže vjerojatno zato što i naše ljudske aktivnosti, pogotovo u nekim sektorima, sve više doprinose tome da ugrožavamo prirodu, smanjujemo bioraznolikost i zaista povećavamo te klimatske promjene koje na kraju dana idu svima nama na štetu."

Nekoliko je ključnih sektora naznačeno kao problematični:

"To su najvećim dijelom poljoprivreda, energetika i razvoj zapravo različite vrste infrastrukture, često prometne infrastrukture. Mi zbog potrebe za velikim poljoprivrednim površinama često krčimo velika šumska područja. To navodno dovodi do pada bioraznolikosti i biljnih i životinjskih vrsta. U toj našoj modernoj poljoprivredi koristimo dosta pesticida umjesto da koristimo prirodne oprašivače kao što su recimo pčele."

A problem je naravno i velika deforestacija, odnosno krčenje šuma. Tu je i štetnost fosilnih goriva, odnosno emisije CO2, a tu su i mnoge druge aktivnosti.

 "Neke od nama najbitnijih životinja koje ne bismo voljeli izgubiti je dosta tih slatkovodnih riba. Mi recimo u WWF-u smo sretni što smo nedavno zapravo pronašli sklata. Sklat je jedna vrsta morskog psa za kojeg smo smatrali da je izumro u Jadranskom moru, međutim nije, izuzetno je važan zbog bioraznolikosti. I dalje znamo da nam je ugrožena sredozemna medvjedica, ne bismo voljeli vidjeti zapravo nestanak nekih ribljih vrsta poput dupina."

A što se tiče kopnenih životinja istaknula je vukove. Zašto gubitak bioraznolikosti treba zabrinjavati ljude?

 "Bioraznolikost je dio našeg ljudskog ekosustava. Dakle, apsolutno svaka životinjska ili biljna vrsta negdje djeluje na naš život i nestanak jedne vrste povlači nestanak druge vrste. Zamislite recimo da nestane riblji fond, od ribljeg fonda mi imamo ribare koji od toga žive, mi kao kao ljudi konzumiramo ribu za našu prehranu. Dakle, gubitak bioraznolikosti dovodi do problema s hranom, do problema sa zdravljem."

A priroda nam treba biti veliki saveznik."Močvarna područja na sebe vežu velike kišne oborine, drveće u gradovima nam pomaže u borbi s velikim temperaturnim razlikama", pojašnjava naša gošća poručujući da je sve usko povezano. Kada govorimo o resursima, ističe da trošimo i proizvodimo previše - stoga je nužna promjena svijesti oko toga što nam je potrebno. Svi ti problemi već nam pušu za vratom, a potrebno je djelovati. Neizbježno je da su problemi već ovdje, ali što treba poduzeti?

"Potrebna je zajednička akcija. Pojedinci ne mogu samostalno napraviti ništa i potrebna je na neki način zajednička akcija s jedne strane političara, dakle donositelja odluka, onih koji mogu donijeti zakonska rješenja, velikih kompanija, industrija, zagađivača i onda na kraju naravno i nas kao individualaca koji na dnevnoj bazi možemo svakako doprinijeti tome da resurse koristimo odgovornije."

Treba pojačati ulaganja u regenerativnu poljoprivredu, povećati stimulacije za alternativne izvore energije, a sektor financija treba omogućiti ulaganja u aktivnosti koje doprinose jačanja i otpornosti stanja prirode. Kada govorimo o pojedincima, često se govori o skladištenju otpada, ali važno je i stvaranje otpada.

 "U tom nekakvom smislu treba možda zaista razmišljati koliko dugo mogu koristiti neki predmet prije nego što je on stvarno postane otpad, kako možda malo prilagoditi prehranu podneblju u kojem živimo, kako više koristiti javni prijevoz, šetati, voziti bicikl i slično. Znači, to su sve nekakve dnevne aktivnosti gdje pokazujemo da nam je stalo do prirode i okoliša."

Klimatske promjene odavno su tu - visoke temperature, prirodne nepogode, sve toplija mora i mnoge druge stvari izravan su pokazatelj promjena. U okviru Pariškog sporazuma, zemlje moraju predstaviti nove klimatske planove do 2025. godine u kojima će biti nacrt njihovog doprinosa ograničavanju zagrijavanja na 1,5 stupnja. Već smo imali summite kada se ta tema intenzivira, ali onda s vremenom sve polako padne u drugi plan: Ti planovi trebali bi uključivati i mape načina za pravedno ukidanje fosilnih goriva i transformaciju prehrambenih sustava. Ima li smo summit o klimi u Glasgowu, Emiratima, Egipu itd...

"Nama slijede dva COP-a ove godine u 10. i 11. mjesecu. Jedan je vezanost bioraznolikost, jedan je vezan uz klimatsku agendu. Ništa što se događa tamo, ukoliko kad ti summiti završe ne postanu prave akcije mislim nema smisla. To što se čelnici država i vlada obvežu na određene akcije, a onda dalje na tome ne rade - ništa se tu neće dogoditi ukoliko se stvarno ne krene u provedbu."

Europska unija nametnula se kao predvodnik zelene agende, a Babić ističe da se od toga ne bi smjelo odustati.

"Ovih 1,5 stupnjeva pariškog sporazuma je već sada dosta dubiozan hoće li biti ostvariv, ali svakako moramo nastaviti u tom smjeru jer zapravo nema plana B, ni planeta B."

Za kraj, naša gošća istaknula je da je za dugoročni napredak važna i edukacija mladih:

 "Kroz obrazovni sustav i kurikulum stvarno djecu treba educirati o važnosti života na planetu i suživota s biljnim i životinjskim svijetom. Dakle, da oni stiču neko razumijevanje sebe kao ljudske vrste u zapravo puno širem ekosustavu i kako se trebaju ponašati da bi taj ekosustav odčuvali. S druge strane treba mislim što više o tome pričati javno, educirati građane, provoditi kampanje."