Marković za MS o povećanju minimalne plaće: Uvijek kasnimo s tim mjerama, ona je svake godine rasla, ali rasli su i troškovi života

Ne postoji jedan ključni trenutak koji pojedinca odvodi u siromaštvo - tu je niz životnih okolnosti i niz događaja... Bolest, starost, loše obrazovanje - samo su neki od faktora, a Marković je istaknuo kako čak polovicu primatelja naknada čine samci.

‘‘Život u samačkom kućanstvu je dosta velika prijetnja i to je možda i poruka, mi imamo i u Zagrebu i u većim središtima sve više samačkih kućanstava, ljude koji su odlučili da neće klapati brak, ne žele imati djecu i slično iz raznih razloga, moramo voditi brigu da su ti ljudi u puno većem riziku od siromaštva od ljudi koji su u bračnoj vezi, imaju djecu i neke dodatne izvore prihoda‘‘.

Posebno zabrinjavaju najnemoćniji među nama - djeca. Ona se, ni kriva ni dužna, već rađaju siromašna i u startu se bore s nemogućim uvjetima za život. Marković je rekao da smo dugi niz godina godina bili rizični jer u odnosu na ostale europske zemlje nismo trošili toliko puno novaca na suzbijanje dječjeg siromaštva, no da se situacija posljednjih nekoliko godina poboljšala.

‘‘Povećali smo dječje naknade, dječji doplatak, uveli smo prehrane u školama, jednom dijelu djece smo osigurali da imaju barem jedan zdrav obrok tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja, imali smo dodatne mjere u području obrazovanja: besplatne, odnosno javno financirane udžbenike, sufinanciranje troškove prijevoza, sve one velike troškove koji inače financijski jako opterećuju siromašne obitelji‘‘.

U javnom prostoru često se proteže pitanje prate li socijalne mjere poskupljenja i ostale ekonomske neprilike. Marković je napomenuo kako nikad u cijelosti nećemo biti zadovoljni pojedinim mjerama jer su jednokratne, no da ih pozdravljaju jer su pomogle u teškim trenucima.

‘‘Neke su bile uvedene prije ovih Vladinih mjera, to su bili različite naknade, vaučeri za energente za primatelje zajamčne minimalne naknade. To su bile velike, dobre mjere koje mislimo da treba zadržati, jedino promijeniti da nisu ovako od perioda do perioda nego trebaju postati stalne mjere pomoći najsiromašnijima‘‘.

S 1. siječnjem iduće godine najavljeno je i povećanje iznosa minimalne plaće na 970 eura bruto.

‘‘U Hrvatskoj je danas prosječna plaća negdje oko 1300 eura, medijalna je oko 1100 eura, a s 1. siječnjem 2025. naša minimalna plaća će biti jako blizu, odnosno, bit će nešto čak i veća od ove medijalne plaće, no već nakon par mjeseci ona će kasniti. Mi uvijek kasnimo s tim mjerama, što znači da u jednom trenutku naša minimalna plaća je rasla, ako se sjetimo proteklih godina, ona je svake godine rasla, ali rasli su i troškovi života i rasle su prosječne, odnosno, medijalne plaće‘‘.

Velik dio troška svakako otpada na stanovanje. Već desetljećima izostaje djelotvorna javna stambena politika, a neki dan je predstavljena Nacionalna stambena strategija do 2030. godine. Pitali smo Markovića je li popratio najavljeno i smatra li da će polučiti uspjeh.

‘‘Naravno da tu ima nekoliko spornih stvari: od iznajmljivanja, od određivanja tko će koristiti stanove, zašto baš rok od dvije godine koji su prazni stanovi i slično. To su neka otvorena pitanja i mi ćemo sigurno dalje dati svoje komentare na tu stambenu strategiju. Ovako načelno možemo podržati taj veliki povratak države jer smo vidjeli da tržište samo po sebi ne da ispravlja nedostatke države nego jednostavno urušava šanse jednom dijelu građana da ikad dođe do stana‘‘.

Nažalost, mnogi s predrasudama i s manjkom empatije pristupaju ljudima u potrebi često misleći da su sami krivi za situaciju u kojoj se nalaze... Marković je potvrdio da su siromaštvo, kao i brojne druge pojave stigmatizirane i naveo kako kao društvo u cjelini možemo pomoći.

‘‘Destigmatizaciju možemo napraviti jako suptilno. Vježbanjem solidarnosti s onima koji nemaju, sudjelovanjem u različitim udrugama, volonterskim aktivnostima gdje mi pokazujemo svoju želju za mijenjanjem društvenog stanja, podupirati različite mjere... Evo, imali smo protivnike i ove stambene politike koji kažu zašto bi se država vratila na tržište stanovanja, svatko je odgovoran za sebe, s druge strane možemo reći: hajmo biti solidarni s onima koji teže dolaze do stana, s onima koji teže žive pristojno‘‘.