Menu

Buljan Flander za MS: Umjesto vojnog roka, trebamo predmet ‘Empatija‘ u školama

ZAGREB - Kako riješiti problem vršnjačkog nasilja i nasilja općenito, postajemo li kao društvo manje empatični i koji je uzrok tome? U Intervjuu tjedna Media servisa odgovore smo potražili od kliničke psihologinje, psihoterapeutkinje i stalnog sudskog vještaka Gordane Buljan Flander. Intervju je vodila Andrea Marić.
Nasilje je u porastu generalno kao i vršnjačko nasilje, tvrdi Buljan Flander koja ima dojam i da je nasilje sve okrutnije.

''Čini mi se da danas djeca sve manje imaju empatije, da sve manje imaju suosjećanja prema drugima, da su okrenuti k sebi, da su okrenuti svojim individualnim željama, svojim individualnim potrebama i da moraju dobiti sve ovdje i sada. Mislim da je to stvar odgoja, mislim da je to stvar i uopće atmosfere u društvu gdje se nasilje glorificira, a mozak mladima funkcionira na način da oni trebaju dobiti lajk ovdje i sad. I što su nasilniji i što su okrutni, što je neko njihovo ponašanje bizarnije, oni na to dobivaju više lajkova''.

Naglašava da su uzroci uvijek isti, ali da ovaj problem ne mogu riješiti struka i mediji sami, bez politike. ''O prevenciji svi puno pričamo, ali na tome vrlo malo radimo'', zaključila je i istaknula kako često od maloljetnika koji su nasilnici čuje 'pa ja imam manje od 14 godina, meni se ništa neće dogoditi' ili 'samo sam se šalio'.

''Svako nasilje treba biti kažnjeno i sankcionirano. Sankcije da, ali to nije na nivou cijele Hrvatske. Trebali bi napraviti jednu kampanju na nivou države, gdje će djeca dobiti vrlo jasnu poruku što je prihvatljivo, što je neprihvatljivo, da im se objasni do čega dovodi nasilno ponašanje. Potrebno je raditi radionice s tom djecom, ali ne da to ovisi o entuzijazmu pojedinog ravnatelja koji će pozvati nekog psihologa da održi jednu radionicu, nego da to bude obaveza za sve škole, da budu uključeni i roditelji, a mislim da je zaista važno i djecu uključiti''.

Roditelji danas vrlo malo vremena provode s djecom, a Buljan Flander ističe i da većina njih ni ne zna što im djeca rade, uključujući i u online svijetu. Komentirala je i 'moderni način odgoja'. ''Tradicionalno roditeljstvo je polazilo od postavke da su sva djeca po prirodi loša i da ih odgojem treba popraviti, a suvremeno roditeljstvo smatra da su djeca dobra i da treba razvijati njihove dobre karakteristike i to su dobre postavke, ali nestručni ljudi često daju savjete koji dovode do tzv. helikopter roditeljstva'', ističe.

''Moram mahati svojim krilima iznad svog djeteta, sve mu pripremiti, sve raditi umjesto njega, upisati ga u tri, četiri, pet aktivnosti kako bih ja bila uspješna majka, kako bih ja bio uspješan roditelj i zapravo djetetu ne dozvoliti nigdje da padne, nigdje mu ne dozvoliti da ima frustraciju, nigdje mu ne dozvoliti ni malo dosade, nego sve umjesto djeteta rješavati. I na taj način djeca zapravo naviknu da sve za njih mora biti riješeno, da je sve za njih na ovom svijetu servirano i ne mogu se nositi ni s najboljom količinom frustracije''.

Istaknula je i da se ruše svi autoriteti pa tako i autoritet profesora, a da roditelji često ne shvaćaju da rade protiv interesa škole i svog djeteta.

''Više od 70 posto profesora je doživjelo nasilje ili od učenika ili od roditelja. Autoritet škole je apsolutno pao. Mi rušimo sve autoritete i kako ćemo onda očekivati da će djeca poštivati te autoritete ako kod mene u ordinaciji mama kaže djetetu 'ona krava od tvoje učiteljice' ili 'ona budala od tvoje nastavnice'. Ne možemo mi onda očekivati da će ta djeca i učiti njene predmete''.

Naglašava da je 'helikopter roditeljstvo' sebično roditeljstvo koje nije u interesu djeteta.

''Potreba djeteta je da ima granice. Postoje razni načini da se djeci postave granice bez batina, bez nasilja, ali postaviti granice. A što se događa? Ljudi pravo djeteta na odgoj bez batina pomiješaju s pravom djeteta na odgoj bez granica, a ako nemaju granice onda će zapravo postati mali tirani koji će imati stalno zahtjeve i neće znati gdje je dosta''.

Ogroman utjecaj na djecu i mlade imaju sveprisutne društvene mreže, a nerijetko se primjerice rašire nekakvi Tik-Tok izazovi kroz koje ugrožavaju vlastite pa i živote drugih. U Hrvatskoj se ovih dana proširio jedan takav trend u kojem se djevojčice od 10 do 12 godina po kozmetičkim trgovinama šminkaju i snimaju, otvaraju i koriste skupocjene proizvode, a nerijetko iskazuju i bijes prema trgovkinjama ako određenih proizvoda nema. Na pitanje kako stati na kraju ovakvim slučajevima, Buljan Flander odgovara:

''Ja mislim da se može smanjiti u svakom slučaju, najprije time da se prestanemo praviti da to ne postoji. Zatim da pokažemo interes za online živote naše djece i razvijamo s našom djecom kritičko razmišljanje. Evo recimo nakon ove emisije kad roditelji čuju za taj Tik-Tok izazov jako bi bilo dobro da s djecom razgovaraju - Jesi li ti čuo/čula za taj izazov? Što ti misliš o tome? Što ti misliš zašto to djeca rade? Što im se može dogoditi na taj način? Što postižu, koje su njihove potrebe? Koje želje zadovoljavaju? Što misliš može li se na neki drugi način?

''Što se tiče seksualnog zlostavljanja, Buljan Flander ističe da je 2019. statistika u Hrvatskoj i Europi bila takva da je jedno od petero djece zlostavljano, a za vrijeme pandemije u Hrvatskoj je seksualno zlostavljanje u Hrvatskoj poraslo za 67 posto prema podacima MUP-a, a posebno je poraslo seksualno online nasilje.

''Istraživanje koje sam radila s kolegama 2019. godine je pokazalo da 35 posto djece prvih i trećih razreda srednje škole u Hrvatskoj je otišlo na susret s osobom koju je upoznalo samo online i to nasamo. Znači svako treće dijete. Oko 60 posto djece seksta, znači sudjeluje u primanju, slanju ili prosljeđivanju seksualno eksplicitnih sadržaja. Gledala sam rezultate iz istraživanja zadarskog Sveučilišta, 2022. taj broj je porastao na 70 do 80 posto''.

A svaki roditelj kaže da njihovo dijete ne sudjeluje u tome.

''Čak 97 posto takvih eksplicitnih fotografija koje su poslane do 18. godine u jednom momentu bude proslijeđeno dalje. Dakle samo je tri posto vjerojatnost da tvoja fotografija koju si poslala ili poslao neće biti proslijeđene dalje. I takve stvari bi trebalo djeci reći, naći način kako da djeca čuju. Na primjer - Želiš li da tu fotografiju ikad vidi tvoja mama ili tvoja nastavnica ili tvoj razrednica? Ako se pet puta i ako je pet puta odgovor ne, nemoj ni staviti''.

Osvrnula se i na fenomen navijačkog nasilja i na to zašto netko kao izgovor za nasilje koristi to što je fan određenog kluba.

''Netko tko je nasilan traži situaciju i priliku da to nasilje pokaže prema drugima. Nešto što kao psiholog mogu reći, nisam sociolog da bi radila sociološku analizu, ali znam da djeca koja rastu u nasilnim obiteljima, koja sama doživljavaju nasilje su četiri do šest puta u većem riziku da i oni budu nasilni u adolescentnoj dobi''.

Komentirala je i temu koja se u posljednje vrijeme opet aktualizirala u Hrvatskoj zbog ratovanja na europskom tlu i na Bliskom istoku, vraćanje obaveznog vojnog roka i kako bi to utjecalo na mlade.

''Ne mislim da bi vojni rok pokazao niti ih naučio disciplini ni redu i radu jer je to nešto što bi bilo prekratko i premalo. Mislim da se to uči u obitelji i sumnjam da ih to možemo naučiti vojnim rokom. Mislim da na tome treba raditi puno ranije u obitelji, ali naravno već i u osnovnoj školi, u prvim razredima osnovne škole. Ja kad bih odlučivala, a nemam tu moć, ja bih svakako uvela predmet koji se zove 'Empatija', to bih radije nego vojni rok''.

nazad na vrh
Kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo te funkcionalnost svih sadržaja ova web stranica koristi kolačiće ( cookies ). Odabirom PRIHVAĆAM slažete se s korištenjem kolačića za koje je potrebna Vaša prethodna suglasnost, a za sve dodatne informacije pročitajte Politiku korištenja kolačića (Cookies Policy) ili Postavke kolačića.
Prihvaćam Ne prihvaćam