Menu

Tina Primorac za MS: Posuditi knjigu i pisati je besplatno, a ima nevjerojatan terapeutski učinak

ZAGREB - U Intervjuu Media servisa gostovala je književnica, pripovjedačica, edukatorica, redateljica i, kako sama za sebe kaže, zaljubljenica u riječi i proučavanje njihove snage u našim životima - Tina Primorac. Prije 15 godina pokrenula je projekt Paresia kroz koji provodi niz različitih radionica i edukacija i pomaže ljudima da izgrade samopouzdanje, prevladaju strahove i ispričaju svoju priču. Jedna od radionica je i biblioterapija, nakon koje, svjedoči nam, ljudi osvijeste kolika je snaga pisane i izgovorene riječi.

​Cijeli život pišem i riječi su me oduvijek pokretale, počinje svoju priču Tina Primorac. Iako nije školovana redateljica, uživa u pisanju dramskih tekstova i scenarija. Bavi se amaterskim kazalištem, napisala je pet romana i dvije slikovnice, stvara dokumentarce, profesionalna je pripovjedačica, a proučavanje komunikacije dovelo ju je do biblioterapije. Postala je praktičarka ove, kod nas još uvijek mnogima nepoznate, terapije knjigom, kroz koju je, ističe, najviše iskusila snagu riječi.

"Radim radionice koje se temelje na pričama i te priče su ljekovite. Samostalno pišem priče ili ih vadim iz svojih knjiga. Radionice su se pokazale jako efektnima i ljudi su ih jako lijepo dočekali. Prvo nitko ne zna što je to biblioterapija ili pitaju da li to ima veze s biblijom. To je terapija knjigama i mi svi možemo uzeti knjigu u ruke i svi znamo da ona ima terapeutski učinak".

Kako izgleda radionica biblioterapije?

"Okupi se grupa, voditelj čita priču, imamo aktivnosti prije i poslije priče i tu negdje se dogodi čarolija koju je teško ljudima predočiti dok ne dođu tamo, ali priče uspijevaju preskočiti naš racio".

Biblioterapija različito djeluje na ljude. Neki otkriju talente za koje nisu ni znali da ih imaju, neki pišu pjesme, neki razmišljaju o životu, obuzimaju ih emocije od sreće do tuge, a puno ljudi počne razmišljati o promjeni posla, ističe Primorac. Ljudi s radionice odlaze opušteni i obogaćeni, naglašava naša sugovornica.

"Kroz te priče sami dođemo do svojih odgovora. Nije kao kod terapeuta koji s tobom nešto prolazi, ispituje te i usmjerava, nego si jednostavno ti s pričom, ta priča radi za svakoga drugačije i sami iznjedrimo odgovore. Tu sam vidjela ogromnu sposobnost ljudi da se regeneriraju. Imamo veliku sposobnost regeneracije i trebamo ju koristiti".

Radi se o jednoj vrsti terapije koja nam u užurbanoj i često stresnoj svakodnevici može pomoći da usporimo i na neki se način vratimo sebi, nastavlja.

"Hrabrim ljude da počnu pisati. Pisanje je dokazana terapeutska radnja, tako da svakako pisanje i čitanje i ovakve radionice gdje te netko vodi i gdje možeš opipati snagu priče. Nakon biblioterapije mislim da ljudi jako osvijeste da je velika snaga u knjizi, u pričama".

Najbolje od svega je što sve te stvari mogu biti besplatne, ističe naša sugovornica:

"Posuditi knjigu u knjižnici i pisati je besplatno, a nevjerojatan je učinak. Recimo, ekspresivno pisanje, u kojem ne razmišljamo što pišemo i da će to netko čitati, četiri dana po dvadeset minuta su dokazali da se zdravstveno stanje može mijenjati, i mentalno i fizičko".

Tina Primorac trenutno radi na velikom projektu "Govori jasno, govori glasno" u kojem sudjeluju djeca od 5. do 8. razreda, a cilj je osloboditi ih straha od javnog nastupa, odnosno od razgovora s ljudima općenito ili izlaganja pred profesorima u školi. Želi osnažiti djecu da u srednju školu krenu opremljena tim znanjem.

"Nisam ga još nigdje isfurala, ovo je ekskluziva. Napravili smo predstavu, uključujemo poznate osobe, kontaktiram s ljudima kako bismo snimali poticajne video uratke koje ćemo moći stavljati na društvene mreže da klinci vide. Imamo formiranu skupinu, glume djeca, devet ih je, napisala sam predstavu "Ja nisam taj YouTuber". Kad radim za bilo koju skupinu, uvijek radim komedije, bez obzira, može biti najtragičnija priča, hoću da se ljudi smiju i kad izađu da se prvo smiju, a onda poslije pomisle ‘joj vidiš, mogao bih o ovome razmisliti‘".

S djecom je radila i na projektu koji je iznjedrio knjigu Mali ali veliki, priču o razvijanju dječjih talenata. Novac od prodaje knjige usmjeren je na obnovu dječjeg odjela petrinjske knjižnice koja je stradala u potresu.

"Napravili smo prekrasnu knjigu koju su stvarala djeca. Djeca su crtala i pisala priče i pjesme. Pozvali smo nekoliko škola i oni su sa svojim učiteljima govorili i o talentima. Imamo i djecu vrtićkog uzrasta koja govore što su talenti i zašto su nam potrebni. Skupili smo oko 20 tisuća kuna za obnovu petrinjske knjižnice".

Primorac zaključuje da joj je u radu s djecom, ali i svim ostalim dobnim skupinama, najvažnije da prepoznaju i osvijeste svoju vrijednost. Njeni su romani dostupni u knjižnicama, a iako se odavno odjavila sa svih društvenih mreža, jer, kako kaže, voli živjeti starinski, može ju se pronaći na njezinoj web stranici:

"Na paresia.hr, tamo je moj newsletter, svaki ponedjeljak objavljujem nekakve motivacije, edukacije koje vodim. Jedna možda koja se ljudima jako sviđa, organizira ju druga ekipa s kojom surađujem su Write and Wine edukacije - biblioterapijske radionice, ali pijucka se vino i jede se fina organska čokolada proizvedena u Hrvatskoj i to je ljudima mrak".

nazad na vrh
Kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo te funkcionalnost svih sadržaja ova web stranica koristi kolačiće ( cookies ). Odabirom PRIHVAĆAM slažete se s korištenjem kolačića za koje je potrebna Vaša prethodna suglasnost, a za sve dodatne informacije pročitajte Politiku korištenja kolačića (Cookies Policy) ili Postavke kolačića.
Prihvaćam Ne prihvaćam