Dalbello za MS: Osjećaj da smo stalno okruženi prijetnjama je opasan

Svakodnevno u Hrvatskoj svjedočimo novim lažnim dojavama o bombama bilo da se radi o odgojno-obrazovnim institucijama, bolnicama, trgovačkim centrima i drugim institucijama i ustanovama. I danas su neke škole zaprimile takve prijetnje, policija na svaku dojavu reagira, a najčešće učenici se u takvim situacijama evakuiraju iz škola. Upitali smo Dalbella kako takve, iako lažne, ali su i dalje prijetnje utječu na mentalno zdravlje djece i mladih. ''Sam osjećaj da smo stalno okruženi prijetnjama je jako opasan, a kao ljudi smo skloni usmjeravati se na negativne stvari i pamtiti negativne vijesti kojima smo svakodnevno izloženi'', ističe Dalbello.

​''Djeca su tu vrlo u osjetljivom razdoblju. Razdoblju kada traže sebe, traže svoj identitet, kada se razvijaju, kada zapravo trebaju naučiti različite vještine, ali isto tako trebaju naučiti i osjećaj sigurnosti, osjećaj povjerenja u svoju okolinu. I to u svakom slučaju nije dobro da se ovakve stvari događaju. Njima treba struktura za zdrav razvoj i treba im taj osjećaj sigurnosti i zaštićenosti''.

Djeca često ne znaju raspoznati što je lažno od onoga što nije, što se razvojem i odrastanjem mijenja. Kako onda primjerice osnovnoškolcima pristupiti u ovakvim situacijama i provesti primjerice evakuaciju na što manje stresan način?

''Djecu treba potaknuti da govore, treba ih saslušati i važno je da se osjećaju saslušanima i da su njihovi osjećaji bitni. Treba razgovarati s njima. Važno je prepoznati uvijek kad razgovaramo s djecom da je svaki osjećaj u redu i to treba biti uvaženo i saslušano''.

​No ovakve dojave podižu razinu stresa i anksioznosti i kod roditelja i učitelja.

''Važno je generalno osvješćivati koliki je stvarni rizik od nečega. To je odgovornost roditelja, učitelja, ali i društva u cjelini i tu mislim i na medije. Podizanje panike svakako nije rješenje''.

Najčešće se upravo medije optužuje za širenje panike pa smo upitali Dalbella na koji način novinari trebaju izvještavati o ovakvim temama.

''Sigurno nije jednostavno u tome kako sve skupa odvagnuti. Naravno da treba izvještavati i da ljudima trebaju adekvatne informacije, međutim možda bi bilo dobro i poželjno da se kaže koliki je stvarni rizik od toga. Mislim ono što je generalno problem, ako smo stalno izloženi lošim vijestima, dobivamo osjećaj da je svijet opasnije mjesto nego što jest. Tako da je važno da ta neka izloženost informacijama bude bar koliko toliko izbalansirana''.

Budući da su stotine dojava bile lažne, možemo li očekivati da se dovedemo u situaciju da potencijalno stvarnu prijetnju zanemarimo?

''Uvijek postoji taj rizik, ali ja bih rekao da je velika odgovornost u institucijama da svaku dojavu shvate ozbiljno i reagiraju na adekvatan način, ali opet bez širenja panike''.

Iako je jako teško otkriti razlog i uzrok zbog kojega se određene osobe odlučuju za širenje ovakvih prijetnji i sijanje straha, Dalbello ističe da u pozadini može biti kombinacija više čimbenika.

''To je u svakom slučaju velika odgovornost, to je nesporno. Ali ako analiziramo zbog čega bi netko to konkretno radio, sigurno da to može biti jer osoba ima psihičke poteškoće. Ima različitih vrsta teškoća koje možda uključuju manjak empatije, možda neke pretjerane želje za pozornošću, može biti zbog društva, zbog odgoja, zbog nekakvih možda frustracija iz okoline''.