Bilušić za MS: Ne treba nas pozivati, mi izričemo kazne dugotrajnog zatvora pa ćemo i doživotne kazne

Bilušić je prije svega naglasila da dokument, odnosno prijedlozi zakonskih izmjena nisu još nigdje objavljeni pa se u ovoj fazi mogu komentirati tek usmene izjave ministra Habijana i ministrice zdravstva Irene Hrstić, a ističe da je za sada puno stvari nejasno. Osvrnula se na poziv ministra pravosuđa sucima da koriste mogućnosti i alate i da češće izriču kazne dugotrajnog zatvora.

‘‘Ne treba nas nitko podsjećati i pozivati da mi to koristimo kad mi to koristimo i izriču se kazne dugotrajnog zatvora. Kada gledamo ukupno sva kaznena djela, dakle kriminalitet u Republici Hrvatskoj, više od 70 post su lakša kaznena djela koja se rješavaju na općinskim sudovima i za ta kaznena djela uopće ne postoji zakonska mogućnost da se izrekne kazna dugotrajnog zatvora. Pa samim time neće moći postojati mogućnost da se izrekne kazna doživotnog zatvora.‘‘

Na primjeru pojašnjava da je primjerice osobi od 60 godina svejedno je li mu izrečena kazna od 40 ili 50 godina ili doživotni zatvor.

‘‘Mi nemamo ništa protiv toga da se uvede i kazna doživotnog zatvora i naravno da ako u konačnici Hrvatski sabor izglasa takve promjene zakona, naravno da ćemo to primjenjivati. Svaka kazna koju u slučaju osuđujuće presude koji sudovi izriču, treba biti odmjerena, da utječe i na toga okrivljenika, a i da prema svima ostalima ima odvraćajući učinak. Apsolutno, ali treba opet uzeti u obzir puno faktora i naravno i kakvo je kazneno djelo koje su zakonske mogućnosti, a onda naravno da to pošalje jednu poruku.‘‘

Komentirala je i prijedlog da će se doživotni zatvor moći presuditi i mlađim punoljetnicima, ali i da se nakon 25 godina odslužene kazne ostavlja mogućnost za uvjetni otpust.

‘‘Pričekajmo da vidimo kako će biti koncipirano jer to otvara puno pitanja. Ako mi u zakonu propišemo da i za te osuđenike koji su dobili kaznu doživotnog zatvora postoji zakonska mogućnost uvjetnog otpusta nakon 25 godina, to znači da će sigurno biti osuđenika koji će podnijeti nakon 25 godina prijedlog za uvjetni otpust, a sigurno će među njima biti netko tko će ispuniti sve uvjete i za koga će sud odlučiti da ga pušta.‘‘

U kontekstu redefiniranja sigurnosne mjere zaštitnog nadzora, što se i najviše problematiziralo kod Lukinog ubojice Kristijana Aleksića iz Drniša, koji je ranije odslužio zatvorsku kaznu također za ubojstvo, Bilušić je istaknula:

‘‘Mi smo odmah skrenuli pažnju da postojeća sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora ne daje alat sucima da nakon što je netko izišao iz zatvora da ga dugo možemo nadzirati. U tom smislu je svakako dobrodošla najavljena izmjena zakona gdje će se taj rok nadziranja produljiti, tamo gdje se ocjeni da je potrebno naziranje da se duže nadzire i isto tako je dobra i ova izmjena koji je trenutak kad se određuje taj zaštitni nadzor.‘‘

Poručila je i da je jako puno nejasnoća oko uvođenja novog instituta - tretman i smještaj u posebnoj ustanovi po izvršenju zatvorske kazne.

‘‘Zaključila sam i čula sam od njih da će konačnu odluku donositi sud, ali to je izvanparnični postupak. To znači da donosi odluku sud ili vijeće, sad ovisno kako će se opredijeliti, koji se ne bave kaznenim pravom. Oni koji rade izvanparnični postupak to su građanski suci na županijskoj razini, dakle nešto što se skroz miče od kaznenoga postupka. Sad kako će to izgledati u praksi, što će to točno biti, za sad ne mogu ništa nagađati.‘‘

Na koncu se osvrnula i na to što je radna skupina u ovom segmentu preuzela njemački model, za kojeg je ministar istaknuo da je prošao Europski sud za ljudska prava.

‘‘Jako je nezahvalno izolirano uzeti jedan institut i jedno pravno rješenje, a ne sagledati to u kontekstu kako je to povezano s nekim drugim pravnim pitanjima. Jer jedno je kad imate posloženu cijelu priču i sve u sustavu funkcionira. Jer nama je potrebna i međusobna suradnja. Svaki pravni institut se reflektira na neko drugo pravo ili obvezu. Kad je to sve skupa posloženo, onda gledati jedan institut izolirano je drukčije kad uzmemo samo to, a ne uzmemo sve u kompletu. Tu uvijek postoji opasnost‘‘.