Balković za MS o obrazovnom sustavu: Bojim se da ćemo u budućnosti kirurga čekati kao sada keramičara

"To je posljedica i s jedne strane rasta broja studijskih programa kojih je preko 1700 i rasta tih kvota i s druge strane ono što je veći problem, a to je sve manji broj djece. Hrvatska je u zadnjih 10 godina izgubila 6,5 posto djece u osnovnim školama što i nije toliko zabrinjavajuće, ali je taj broj u srednjim školama taj pad 18,8 posto. To je nešto što osjećamo i na tržištu rada, ali i u obrazovanju koje se nije prilagodilo."

Država tako skupo plaća mjesta koja ostanu prazna, a Balković pojašnjava o kojim je ciframa riječ:

"Tipična cijena školarine na privatnim ustanova bila je negdje od 20 do 35 tisuća kuna. Izračun koliko državu košta jedan student u tom trenutku na državnim programima iako su tu razlike u cijenama velike, ne košta jednako izvođenje studija medicine i prava, ali prosjek je bio 55 tisuća kuna - dakle neću reći duplo, ali gotovo dvostruko više."

​Stoga tvrdnja da Hrvatska ne ulaže dovoljno u obrazovanje nije točna, ističe Balković:

"Mi dajemo oko 12 posto svog proračuna na ministarstvo obrazovanja. Tipična europska zemlja daje 10 posto. Kad gledate po BDP-u opet zadnji podaci od prošle godine tipična europska država ulaže oko 5 posto svog BDP u obrazovanje, a mi ulažemo 5,4 posto tako da generalno naše ulaganje je veliko."

​No kronično nedostaje radne snage. Nekada je u Hrvatskoj bilo nezamislivo da vapimo za stranom radnom snagom, a sada iz godine u godinu padaju rekordi kada govorimo o izdanim radnim dozvolama stranim radnicima. No koliko njih je visokoobrazovano?

"To je svega oko 400. Znači mi govorimo o tri promila ili 0,3 posto visokoobrazovanih - to je ono što nas treba zapravo zabrinjavati jer ako nismo sposobni privući visokoobrazovane onda da bi dio našeg društva mogao ići naprijed, a to su sva ona osnovna zanimanja gdje takvi ljudi trebaju moramo vidjeti kako ćemo uvesti studente da zapravo kroz školovanje kod nas dođu do diplome i integriraju se u društvo."

Ako se na tom području ne napravi značaj iskorak, dopredsjednik HUP-a za obrazovanje upozorava na crni scenarij:

"Ja se bojim da kao što sad čekamo šest mjeseci keramičara da se može dogoditi da ćemo čekati šest mjeseci neku važnu operaciju ili kirurški zahvat jer jednostavno neće imati tko to napraviti, a ulažemo značajna sredstva u infrastrukturu od škola do bolnica. Puno toga se u Hrvatskoj gradi, ali postavlja se pitanje zapravo tko će na svim tim mjestima pružati usluge."

​

​Stoga je vrlo važno privući strane studente kojih je u Hrvatskoj trenutno manje od 1 posto po čemu smo na začelju Europe. Prilagođenih studija na stranim jezicima ima, ali problem leži u hrvatskoj birokraciji:

"Naša iskustva od prošle godine sa veleposlanstvom u jednoj od velikih azijskih zemalja kad smo se javili i rekli da nam studenti po šest mjeseci čekaju razgovor u viznom centru i da onda naravno odu u drugu zemlju su nam rekli: "Pa gledajte nisu nama prioritet studenti nego strani radnici.""

Sitni pomaci po tom pitanju postoje, no strane države te probleme rješavaju u nekoliko dana stoga studenti biraju lakši put. Ipak, dekan Visokog učilišta Algebra kaže da oni po tom pitanju stoje dobro:

"Ukupno smo danas upisali 2 tisuće studenata tako da smo s te strane prilično zadovoljni. U toj populaciji je i stranih studenata dosta, ali ne onaj broj koji bi mi željeli upravo zbog ovih problema sa administracijom. Evo i sad nam je još desetak studenata čekaju i vjerojatno će preskočiti godinu i otići negdje drugdje jer po nekoliko mjeseci ne mogu uopće dobiti termin za razgovor o vizi."

A uspjeh Algebre rezultat je dugotrajnog rada, ističe Balković. Prije nekoliko godina diplomske studije prebacili su na engleski jezik, a čak i neke prijediplomske studije izvode na taj način. Privatni studiji općenito su često imali negativan predznak, ljudi su ih često degradirali zbog kvalitete, no dekan ističe da to više nije ni izbliza točno - u prilog tome ide i njihova suradnja s poslodavcima koji znaju kakvog radnika mogu očekivati:

"Preko 95% studenata radi tri mjeseca nakon što završe studij iako moram biti iskren i reći da je to djelomično posljedica toga što usklađujemo program s onim što su zaista treba, a djelomično i ovih brojeva gdje naprosto danas s tako malim brojem radnika koji su dostupni na tržištu rada se gotovo svatko zaposli. Pitanje je samo na kakvom mjestu i kakva će mu biti karijera odnosno koliko brzo će u toj karijeri imati neku uzlaznu putanju."

Europska gospodarstva su u krizi, rast BDP-a usporava, stoga smo ga Balkovića upitali - ima li razloga za strah po pitanju radnih mjesta:

"I neko usporavanje od par posto BDP-a što se može dogoditi ili manje od toga mislim da neće napraviti na tržištu rada neku značajnu razliku zato što je potražnja u odnosu na ponudu već sada toliko velika da ne očekujem da neko tko danas bira obrazovanje ili se školuje da će sutra doći u Hrvatsku koje neće biti posla."

Za kraj, upitali smo ga kako vidi razvoj umjetne inteligencije. Poručio je da već postoje recentna istraživanja te pojasnio što nas čeka:

"Za 80 posto zanimanja koje danas imamo u gospodarstvu će umjetna inteligencija samo malo utjecati na radne zadatke znači bit će neki dodatni alat i povećat će efikasnost. Za 20 posto radnih mjesta je stvar drugačija i tu je moguće da će se automatizirati možda i 50 posto aktivnosti na tom radnom mjestu što onda apsolutno znači da će se tamo dogoditi značajna promjena. Ne nužno da će 50 posto ljudi ostati bez posla nego da će se promijeniti struktura rada i da će tehnologija postati suradnik."