Menu

Uroš za MS o potresu u Turskoj: Nije se radilo po propisima, kod nas se gradi kvalitetnije

ZAGREB - Dok se područje Turske i dalje bori s posljedicama razornih potresa, sve su glasnije kritike oko uistinu loše kvalitete gradnje. Zgrade su padale kao kule od karata, čak i novi - moderni kompleksi, a tko je za to kriv, što sada slijedi u Turskoj, ali i kakva je situacija po pitanju gradnje u Hrvatskoj razgovarali smo s izvanrednim profesorom Marijem Urošem iz Centra za potresno inženjerstvo.

Na područje Turske odmah nakon potresa zaputilo se 40 pripadnika modula za traganje i spašavanje, a među njima su i stručnjaci iz Centra za potresno inženjerstvo koji igraju važnu ulogu u spašavanju i izvlačenju ljudi. Ovu relativnu novost objasnio nam je naš sugovornik.

"Do sada je bila praksa da nema nekakvog inženjera uz spasilačke timove, kada kažem do sada mislim do prije pet, šest godina. Pokazalo se na razini EU da je to zapravo dosta logičan nastavak da uz sve te timove koji ulaze u opasne zgrade da postoje inženjeri koji će procijeniti da li je ta zgrada sigurna i koliko je ona sigurna da bi se uopće obavilo spašavanje."

Potresi ove jačine u pravilu rade veliku štetu, no ovakva urušavanja zgrada poput kule od karata prava su rijetkost. Naš sugovornik ističe kako se ovim u nemilim događajima poklopilo nekoliko važnih faktora:

"U Turskoj svakih četiri, pet godina imate jedan jako veliki potres i imate puno izvještaja nakon tih potresa. Zapravo se redovito pokazuje da takve zgrade nisu rađene po aktualnom propisu, čak ni nove zgrade. Vrlo često nove zgrade nisu adekvatno napravljene, od kvalitete materijala, od izvedbe detalja koje trebaju biti itekako delikatne, a one vrlo često to nisu pa i kvalitete cementa na kraju krajeva, puno se štedi na tome."

"Ovaj potres jedan je od najgorih koji se dogodio u novijoj povijesti kada govorimo u urušavanju višekatnica", nastavlja Uroš. Broj srušenih zgrada kreće se oko 7 tisuća, no stručnjaci tvrde da bi taj broj mogao biti i puno veći. Neke naizgled očuvane zgrade, naprosto su se urušile do temelja, odnosno laički rečeno, propali su svi katovi. Tu se, objašnjava naš sugovornik - javlja efekt mekanog kata.

"To znači kao da imate nekakvu kutiju koja stoji na štapićima. Ti stupovi su vitki i nisu duktilni. To znači da oni kada počnu malo pucati oni otkažu jer nemaju dovoljno armature u njima. Tako da zapravo uslijed svih tih efekata dolazi do pucanja prizemlja. Kada se pokrene jedna takva višekatnica od pet ili deset katova to je jedna ogromna energija i ona jednostavno drobi sve pred sobom."

Armirano-betonske konstrukcije u pravilu nisu loše, ističe Uroš, ali štedilo se na materijalu i nije se pazilo na detalje. Bi li situacija bila drukčija da je sve bilo po pravilima?

"Ja vjerujem da bi jer su današnji propisi, pogotovo europski, a Turska ima relativno slične propise kao EU, su izuzetno kvalitetni i puno pažnje posvećuju toj duktilnosti i mogućnosti pomicanja zgrade bez da se naglo uruši. Mislim da takav jedan potres ne bi srušio zgradu, on bi je oštetio i uzrokovao velike novčane gubitke u popravcima, ali barem ne bi ljudi stradali."

A zbog stradanja u Turskoj traju - uhićenja građevinara. Očekuju se i detaljne istrage oko same kvalitete gradnje i materijala.

"U zadnjih dvadesetak, tridesetak godina se iznimno ulaže napor u saznanje zašto se nešto srušilo. Postoje mnoge studije poslije potresa i izvještaji o srušenim zgradama. Puno takvih studija pokazuje da se radi o lošem materijalu, a sad je zapravo i lako uzeti materijal iz takve jedne zgrade, provjeriti detalje armiranja i usporediti s projektnom dokumentacijom."

No ova je situacija pokazala da bi ovako loše sagrađenih građevina u Turskoj moglo biti još. Uroš ističe kako je to sada teško utvrditi, a potencijalna ojačavanja konstrukcije iznimno su zahtjevna i skupa. Slično je prolazi i naša metropola nakon što su mnoge zgrade nakon zagrebačkog potresa - načete.

Turska se nalazi na izrazito trusnom području, dok kod nas, kako tvrde seizmolozi, ovako jak potres nije moguć. Prognoze su oko 6,5 po Richteru za kontinentalni dio Hrvatske, dok je za područje južne Dalmacije i Dubrovnika oko 7 po Richteru. Uroš poručuje da se ne trebamo stoga zabrinjavati ovom snagom potresa u Turskoj već onime što nas je uzdrmalo dva puta u protekle 3 godine - potres na Baniji i onaj zagrebački.

"Tu trebamo ciljati da se ljudi na neki način osvijeste, da ne budu u strahu od toga nego da žive s tim. To je klasičan rizik od potresa, kao što imate rizik od bilo čega drugog. Kako postoji rizik od vožnje avionom, tako postoji i rizik od potresa. Novi Zeland, Japan, SAD, oni jednostavno žive s tim. Oni su navikli da ih svake godine drma neki jaki potres."

Ipak, iako se na našem području ne mogu očekivati ovakvi "Richteri", naš sugovornik ističe da je kvaliteta naše gradnje - zadovoljavajuća.

"Mi imamo takav sustav kontrole da postoji projektant, revident, izvođač i nadzor na gradilištu od strane investitora. Svi oni sudjeluju u radu i svi su oni na neki način odgovorni kako će se provoditi taj projekt i svi kontroliraju jedni druge. Takav jedan sustav funkcionira dosta dobro." Stoga kod nas slučaj iz Gaziantepa i regije Hatay nije moguć.

"Imamo kvalitetne izvođačke firme i projektantske firme i mislim da ne bi trebalo biti puno problema što se tiče kvalitete gradnje kod nas. Pogotovo u zadnje vrijeme, pogotovo kada se radi o tako nekim višim zgradama i neboderima gdje jednostavno nijedan - ni izvođač, ni projektant - neće si dozvoliti da štedi na takvim stvarima."

Ipak, postoje i neke opasnosti koje su se i u nedavnom turskom potresu pokazale kobnima. To je neadekvatna adaptacija, odnosno rušenje nosivih zidova, zbog čega se navodno urušila jedna 13-katnica u regiji Hatay. Kakva je situacija kod nas kad je riječ o ovakvim "zahvatima"?

"Mi imamo slučajeva i u Zagrebu čak i u visokim neboderima, da se probijaju nosivi zidovi, da se režu rubovi vrata gdje je koncentracija armatura najveća. To nije dozvoljeno naravno, ali nekad ljudi niti ne znaju da rade problem, niti ne znaju koliko je to opasno. Svatko ima automobil pa mu ne pada na pamet prčkati po kočnicama, nešto dirati pa tako i za zgradu. To je jako opasno."

Ključ je u tome što ljudi ne znaju da rade štetu, napominje Uroš. Ljudi bi često:

"Voljeli bi imati taj otvoreni prostor u prizemlju. Pogledajte našu Ilicu gdje se to događalo, imate puno takvih zgrada. Srećom nisu one previše visoke pa neće biti veliki problem, ali to se nije smjelo raditi da se zidovi od opeke iz prizemlja miču pa se mijenjaju čeličnim stupovima koji zapravo nemaju nikakvu horizontalnu otpornosti."

nazad na vrh
Kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo te funkcionalnost svih sadržaja ova web stranica koristi kolačiće ( cookies ). Odabirom PRIHVAĆAM slažete se s korištenjem kolačića za koje je potrebna Vaša prethodna suglasnost, a za sve dodatne informacije pročitajte Politiku korištenja kolačića (Cookies Policy) ili Postavke kolačića.
Prihvaćam Ne prihvaćam