Jelinčić za MS: Sva osjetila utječu na našu percepciju hrane, ugostiteljima bi ovo trebao biti priručnik

"U tom smislu ekonomija doživljaja je tema koju proučavam već zaista više godina, a radi se o tome da naši konzumenti danas više nisu zainteresirani za fizičku robu, nego za psihološko zadovoljstvo."

"Puno je alata poput boje, oblik, simetrija i druge, a sve je to utječe na naš mozak i izazivaju emocije", započinje Jelinčić.

"Ako uključite jako puno osjetila, dakle što više osjetila u kreiranje doživljaja, vrlo je velika mogućnost da ćete izazvati emociju u svom konzumentu."

Upravo iz toga je došla do ideje da to poveže sa svojom strašću - kuhanjem.

"Hrana vam daje još više mogućnosti zato što je imanentno da ima i miris i okus, a i dodir. Dakle sam osjet okusa je najkompleksniji od svih osjeta zato što upravo uključuje i miris. Mi mislimo kad stavimo nešto na jezik da je to samo okus, međutim daleko duboko u ustima, iza jezika, da tako kažem na kraju jezika, se osjet okusa spaja s osjetom mirisa."

Upravo iz tog razloga knjiga je interaktivna, osim primarnog teksta, ima i puno vizualnih elemenata, QR kodova.

"Također, da bismo uključili ostale osjete, sama naslovnica knjige ima sliku oraha, ali taj orah je izveden reljefno, dakle tu je izveden taktilni dizajn, a kako biste uključili osjete mirisa i okusa, knjiga je znanstevno-popularnog karaktera pa smo uključili nekoliko recepata, doživljajnih recepata."

Ipak, vizualni kontakt uvijek je prvi kojeg uspostavljamo s jelom ispred nas. Jelinčić poručuje - vid je izuzetno važan.

"Prezentacija hrane ima jako jako veliku ulogu. Vi praktički jedete očima, to je prvi kontakt koji imate s hranom vjerojatno paralelno uz miris, ako se nalazite blizu kuhinje dok se sprema hrana. U tom smislu boje imaju veliku ulogu. Dakle kako će boje biti kombinirane na tanjuru može jako utjecati na vašu percepciju i samog okusa."

"Tu je moguća i manipulacija okusima", pojašnjava autorica knjige.

"Recimo ako servirate toplu čokoladu u narančastoj šalici ona će imati puno bogatiji okus. Odnosno okus će biti isti, ali će percepcija tog okusa biti da je ona bogatija, slađa, nego ako to recimo bude zelena šalica."

Serviranje i prezentacija jela važan je alat u ugostiteljstvu stoga smo autoricu upitali je li knjiga namijenjena upravo tom sektoru:

"Knjigu sam pisala prvenstveno za ljude koji rade u kulturi, u turizmu i ugostiteljstvu, za studente koji se bave sličnim temama. Međutim, vjerujem da će se među njima naći i studenti etnologije, jer puno govorimo o hrani i identitetu, pa i politologije, naravno umjetničkih usmjerenja, ali ugostiteljima bi ona trebala biti neka vrsta priručnika."

Predgovor je napisao naš poznati chef David Skoko:

"Mogu samo citirati njegove riječi koje je rekao na jednom od predstavljanja knjige: "Da sam knjigu imao prije to bi uštedilo jako puno vremena"."

"Interes ugostitelja tako je zaista prisutan, a tek mi predstoji predstavljanje po drugim dijelovima zemlje," pojašnjava Jelinčić. Upravo turizam vrlo je važan faktor i pokretač našeg gospodarstva, a gastronomija tu igra vrlo važnu ulogu:

"Mali ugostitelji mali proizvođači mogu igrati na kartu visoke gastronomije. Postotak ljudi koji dolaze u Hrvatsku baš motivirani gastronomijom je 6,6 % prema istraživanju Instituta za turizam, što se možda ne čini velikom brojkom. Međutim, niti nemamo veliku proizvodnju, a za male proizvođače, male ponuđače - to je zaista velika prilika."

Teško nas je usporediti sa Italijom ili Francuskom, ali kroz medije i festivale možemo brendirati pojedince i promovirati našu gastronomiju. Mnogi žele u Hrvatskoj probati upravo naše lokalne specijalitete. Postoje različite vrste turista, započinje autorica knjige "Znanost i umjetnost doživljaja hrane".

"Imate uvijek masovne turiste kojima će McDonalds biti zanimljiv gdje god dođu. Kada govorimo o nekoj ozbiljnoj gastronomiji onda ne ciljamo na te turiste. Postoje oni koji putuju za onim što je sad u trendu, pa eto onda će konzumirati takvu hranu, ali postoje oni koji cijene ono što je lokalno, kojima čak nije dovoljno sjesti u restoran koji nudi lokalnu hranu, nego će ići direktno kod proizvođača."

Njih je malo, ali su spremni puno više platiti. Dotaknuli smo se i teme - može li se na način uključivanja osjetila i djeci približiti neke namirnice koje u odrastanju često izbjegavaju poput povrća. Razlog toga je što kod takvih namirnica postoji gorčina, a gorka hrana u prošlosti je upozoravala na neku opasnost", započinje sugovornica. Kako roditelji mogu neke namirnice približiti najmlađima?

"Mogu se poslužiti nekim kreativnim metodama, upravo ovim alatima koje sam spominjala, bojom, simetrijom, kako će nešto složiti na tanjuru. Hoće li to biti simetrično, asimetrično, hoće li to biti lice, neki smješko, kao neki emotikon. Da li će konzumacija biti uz određenu glazbu ili će smisliti neki ples dok se to radi."

Djeca su nam među najpretilijima u Europskoj uniji, stoga je promjena načina prehrane nužda. Zašto toliko volimo junk food, odnosno nezdravu hranu?

"Mozak se ne može zasititi jednim okusom, ne možete jesti samo slano, možda možete, ali mozak traži više. Zato su nam jako privlačni oni švedski stolovi i k tome još zašto obrok završava desertom? Ne znam jeste li znali, ali slatko pojačava pamćenje obroka i možda intuitivno volimo završiti sa slatkim jer svi uživamo jesti."

Stoga naša gošća za kraj poručuje:

"A vi idući put kad sjednete nemojte samo jesti, nego doživljavajte."