Kruno Simon za MS: Moramo djecu vratiti na igrališta i usmjeravati ih prema A-selekciji

"Prava romantika kako bi se reklo. Odmah sam rekao da bi u nekim drugim zemljama to bilo za Netflix. Završio sam svoju igračku karijeru, zadnje dvije sezone sam odigrao u KK Samobor kod svog oca. Ostvarili smo svoj cilj, plasirali smo se u prvu ligu i nadam se da će nastaviti tamo gdje sam ih ja ostavio", rekao je uvodno za Media servis Kruno Simon.

Ta romantika krenula je u Maksimiru, a završila u Samboru. Između toga branio je boje Zrinjevca, Zagreba, španjolske Unicaje, ruskog Lokomotiva, talijanskog Milana, Anadolu Efesa i Cedevite. U svakom klubu je ostavio duboki trag, a s Efesom je dva puta osvojio Euroligu i na odlasku iz turskog velikana njegov dres s brojem 44 je umirovljen i stavljen pod svod dvorane. Bivši hrvatski reprezentativac sada je u igračkoj mirovini, ali je već preuzeo ulogu sportskog direktora u HKS-u. Godinama se već o našoj reprezentativnoj košarci priča i piše loše, jer dobri rezultati nikako da ugledaju svjetlo dana, a svjetlo na kraju tunela nikako se ne nazire.

"Treba biti objektivan i reći da je situacija takva. Prvi put se nalazim na ovoj funkciji i moram reći da nije lako. Kada si igrač sve je lakše jer imaš svoje obaveze, odigraš svoju utakmicu i otiđeš doma. A tu se svaki dan susrećem s problemima i stvarima koje nisam do sada susretao. Dug je put ispred mene, ali dat ću sve od sebe da se osovimo i krenemo prema naprijed".

Odlaskom Dražena Petrovića, mnogi će reći da je tu krenuo pad hrvatske košarke. Simon nije tog mišljenja.

"Ne slažem se. Nije to tako jednostavno. I nakon Dražena smo imali reprezentaciju koja je bila konstantno u najvišem rangu s ambicijama za osvajanje najviših medalja. Nažalost, to danas nije tako. Sada smo B divizija i prvi put nas nema na EP, a to je sudbina i mlađih selekcija, ali do prije par godina i mi smo bili u europskom vrhu".

Biti sportski direktor u HKS-u je nezahvalna funkcija koja u sebi sadrži puno ovlasti i samim time je vrlo kompleksna ta fotelja u koju bi malo tko sjeo.

"Zadužen sam za sve selekcije - od seniora do najmlađih, a to je U-14 selekcija. Nadam se da ću kroz ovo ljeto krenuti na jedan lagani step-up. Slijede nam pretkvalifikacije, tri europska prvenstva u B divizijama i nadam se da ćemo uvesti barem nekoga u A diviziju te da će nam najbolja reprezentacija proći kroz pretkvalifikacije i da odemo na SP. Ima puno stvari za napraviti i to je dugačak put".

Nažalost naša najbolja selekcija nije izborila izravan plasman na kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo. Predstoje nam u kolovozu pretkvalifikacije za Katar 2027. godine i to u kolovozu gdje ćemo snage odmjeriti s Norveškom i Danskom. Ako Hrvatska izbori prvo mjesto kvalifikacije počinje u skupini E s Njemačkom, Izraelom i Ciprom. U slučaju drugog mjesta čeka ih skupina A s Gruzijom, Španjolskom i pobjednikom pretkvalifikacijske A skupine.

"Imamo takvu ekipu kakvu imamo. Moj cilj je da za par godina napravimo igrače za A reprezentaciju kroz omladinske selekcije. Imamo veliki jaz između najboljih igrača, a to su NBA igrači i ovih koji bi trebali doći iza njih. To je moj osnovni cilj - da se ovi igrači koji će ulaziti u A selekciju dignu na nivo više nego na kojem su sada".

Kao i u svakom drugom loptačkom sportu esencija uspjeha je na onim betonskim kvartovskim igralištima na kojima bi trebala biti djeca s loptom koja pokušavaju dobaciti loptu do koša. "Toga je sve manje", poručio je Simon.

"Apsolutno se slažem s vama. Nažalost kad se okrenem oko sebe vidim da su ta igrališta prazna i točno je ono što ste rekli da moramo motivirati klince za naš sport. Najbrži put do toga je da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo s A selekcijom. Tako ćemo ih najlakše animirati".

Plan je da se s kvartovskih igrališta klinci kroz selekcije klubova usmjere u klubove, a tamo bi ih trebali dočekivati treneri, koji nažalost, moraju uz to raditi još neki posao, jer su njihova trenerska primanja mizerna.

"Nije mi lako sada o tome govoriti, jer sam tek u to uletio, ali to je cilj. Želim da se popravi struka i plati trenerima kako Bog zapovijeda".

Kruno Simon s Efesom je se dva puta popeo na tron Eurolige, a nakon što je tamo završio karijeru turski je klub njegov dres s brojem 44 objesio na vrh dvorane.

"To je ogromna čast za mene. Pet svojih najljepših sezona proživio sam u tom klubu, uživajući svake sekunde. Epizoda u koja će uvijek u mom životu najljepša. Vješanje dresa na vrh dvorane pokazuje koliko su imali respekta prema svemu onome što sam ja tamo napravio".

Svi naši klubovi o Euroligi mogu samo sanjati, a domet nam je ABA liga u kojoj sve manje igramo neke zapažene uloge, a još je poraznije da ni kroz tu ligu ne razvijamo domaći košarkaški kadar.

"ABA liga je realnost, da smo mi u drugom krugu klubova koji prije svega razmišljaju o ostanku, a ne o nekakvom napadanju trofeja na prve četiri pozicije koje vode u Final-four".

Novi sportski direktor HKS-a ipak je na kraju izrazio optimizam u bolje sutra naše košarke.

"Nije sve tako crnoj jer još uvijek imamo talenata i ja sam stvarno uvjeren da kad se sve to napravi tako da to funkcionira i da će onda sve krenuti prema gore, Uvjeren sam u to", zaključio je novi sportski direktor HKS-a, Kruno Simon.