Kalogjera za MS: Žene oboljele od raka dojke većinom do pregleda dođu preko veze, to je pljuska našem zdravstvu

U Hrvatskoj godišnje od raka dojke oboljeva oko 3.000 žena i oko 40 muškaraca. Oboljevaju sve mlađe osobe, a iako je liječenje sve dostupnije, još se uvijek jako dugo čeka na dijagnostiku i terapiju. Iako su puna usta prevencije, odnosno važnosti ranog otkrivanja, zbog predugih lista čekanja to je u Hrvatskoj često nemoguće postići. Kalogjera ističe da isti problem imaju i one osobe kod kojih postoji sumnja na bolest, ali i onkološki pacijenti koji na papiru imaju prednost.

''Nažalost liste čekanja su jako duge i to je ono što nas jako u udruzi muči. Pa čak i mi koje smo onkološke pacijentice koje u sustavu kao imamo prednost vrlo često jako dugo čekamo na neke preglede. Devet od 10 žena koje dođu u udrugu sve su obavile preko veze i mislim da je to užasna pljuska našem zdravstvenom sustavu. Mislim da bi se sustav trebao potpuno drugačije organizirati''.

Iako ističe da ne može zamijeniti preventivni pregled, Kalogjera ističe da je iznimno važno da se redovito samopregledavaju, kako žene, tako i muškarci. Kroz rad udruge u devet godina, Kalogjera ističe, da je bila u kontaktu s jednim oboljelim i njegovom obitelji u nadi da će, makar i anonimno, ispričati svoju priču.

''Nažalost nisu pokazali zanimanje za to, bilo ih je uglavnom sram. Ono što je problem kod muškaraca je što se kod njih bolest puno kasnije otkrije tako da je ona veća je smrtnost''. A nakon što netko nakon samopregleda uoči sumnjive promjene, mnogi imaju i problem uopće doći do uputnice za ultrazvuk ili mamografiju kod obiteljskih liječnika.

''Posebice mlade žene jer postoji neka predrasuda da mlade žene ne mogu oboljeti od raka. Mi u udruzi imamo nekoliko članica vrlo mladih žena koje su srećom bile uporne i dosadne pa im je onda zahvaljujući njihovoj upornosti postavljena dijagnoza jer se liječnici rekli da su te promjene na njihovim dojkama potpuno nešto normalno za njihovu dob''.

Mnoge pacijentice samu dijagnozu dobiju na neprimjeren način. Ili na drugim odjelima ili poštom ili po novome na sustavu e-građani.

''Bez da im itko objasni što se s njima događa i kako. Apeliram na novu ministricu zdravstva. Mi smo kao udruga o tome s mnogim ministrima razgovarali i obećali su nam da će se ta situacija promijeniti. Ja mislim da je ona sve gora i gora, a mislim da bi trebalo donijeti neki protokol na koji način se priopćava. Liječnici nažalost nemaju dovoljno vremena da posvete svakome, osim toga nisu svi liječnici ni jednako empatični''.

Kalogjera je nakon dijagnoze i početka liječenja ostala bez posla, no i danas se brojni onkološki pacijenti suočavaju s istim problemom.

''Imali smo nekoliko sastanaka da kojima su bili predstavnici raznih državnih institucija pa i saborski zastupnici. Čak nam je gospođa iz HZZO-a rekla da su i oni primijetili da sve više ljudi oboljelih od raka dobivaju otkaz, nije ni njima jasno zašto. Uključili smo i Udrugu poslodavaca pa evo nadam se da ćemo uspjeti provesti jednu anketu i vidjeti u čemu je zapravo problem''.

Nada se da bi u skoroj budućnosti mogli postići to da onkološki bolesnici tijekom liječenja ne smiju ostati bez posla. U organizaciji udruge Nismo same i agencije In Vida prošlog tjedna održan je 'Simpozij ‘Sex(i)dijagnoza vol. 2', na kojem su progovorile o seksualnost nakon dijagnoze i liječenja, što je u Hrvatskoj često je tabu tema. Kalogjera ističe da brojne pacijentice prekidaju dugotrajne terapcije zbog suhoće rodnice i bolnih seksusalnih odnosa pa se bolest vrati.

''Postoji danas cijeli niz krema i ovlaživača koji ženama mogu pomoći. Mi smo kao udruga potpisali jednu inicijativu da se ti ovlaživači, koje nudi jedna tvrtka, mogu dobiti besplatno, međutim HZZO je tu inicijativu odbio ja se iskreno nadam da će se ta situacija promijeniti''.U udruzi se susreću i s brojnim ženama koje partneri nakon dijagnoze ostavljaju jer 'ne žele oštećene'.

''Razna istraživanja pokazuju da se žene više boje ožiljaka na tijelo od posljedica kemoterapija. To vam samo govori u kakvom paničnom strahu žene žive. Žene jednostavno trebaju naučiti ponovno uživati u svom tijelu, žene sebe ne vide ženama, vide se oštećeno, vide se nedovoljno ženstveno. Sram ih je skinuti se pred svojim partnerima. Na ovom simpoziju broj dva govorili smo i o tome kako se žene mogu ostvariti kao majke''.

Za kraj nam je ispričala i detalje oko novog projekta 'Niste sami u spomen mami', odnosno projekt pomoći djeci čije su majke umrle od raka. Ističe da pomoć neće biti novčana, nego da će djeci ispuniti jednu želju.

''Mi bismo voljeli da ta želja bude vezana uz obrazovanje kako bismo im dali nekakvu odskočnu dasku za bolju budućnost. Bilo da je to neka škola stranih jezika, neki sport, ples, odlazak na maturalno putovanje, ekskurziju što si ne mogu priuštiti, materijalnu večeru, haljinu, neki instrument, glazbenu školu, auto školu... Do sad smo prikupili oko 20.000 eura na taj poseban račun. Pozivam sve da doniraju i nadam se da ćemo prve želje ispuniti već prije Božića''.

Za kraj je uputila poruku obiteljima da od svojih supruga i majki ne očekuju, nakon što su prošle tako teško razdoblje života da budu potpuno funkcionalne kao što su bile prije bolesti.