Belina za MS: Ne posvećujemo dovoljno pažnje sigurnosti u sustavu zdravstva

Posljednja dva dana svjedočili smo situaciji s legionelom u najvećoj bolničkoj ustanovi u Hrvatskoj. Pojavljivale su se svakojake informacije, a jučer su resorni ministar, ravnatelj bolnice i predstavnici HZJZ-a konkretnije pojasnili što se zapravo događalo. Na pitanje je li normalno da se gotovo pa krajem lipnja doznaje za nešto što se događalo početkom travnja Belina je odgovorio kako smatra je komunikacija kako unutar zdravstvenog sustava, tako i prema javnosti - generalno problem.

''Mislim da su, s obzirom da se radi o imunokompromitiranim osobama koje su u najvećoj opasnosti barem ti pacijenti trebali biti obaviješteni što se događa u bolnici, međutim, to se nije dogodilo. Ovo je ono što znamo o razmjerima zaraze, ako ima još zaraženih a neotkriveni su, za to ne znamo. Sreća je u nesreći što se legionela ne prenosi s osobe na osobu nego putem vode i aerosola tako da smo utoliko ako šira populacija relativno sigurni''.

Dok pojedini tvrde da je u ovom slučaju bilo zataškavanja, uprava bolnice, sam resorni ministar, kao i predstavnici HZJZ-a tvrda da nije. Belina na to kaže:

''Ja nisam siguran radi li se o zataškavanju, više mislim da se radi o nekim nesretnostima. Isto tako mislim da je prvu informaciju javnosti trebala iznijeti uprava i ravnatelj bolnice, a ne djelatnici bolnice. Mislm da je vrlo nespretno bilo iskomunicirano to što se dogodilo''.

Dok je na činjenicu da je ministar zdravstva Vili Beroš o tome saznao iz medija rekao:

 ''Ako je bio obaviješten HZJZ i ako su oni radili analizu vode i izvid i tražili su izbor zaraze, oni o tome obavještavaju ministarstvo određenim periodičnim izvješćima. S obzirom da se radilo o ovakvom problemu i tri smrtna ishoda koja se povezuju sa zarazom, mislim da je ministar trebao biti obaviješten. Neke stvare smo u Covidu naučili, da neke informacije moraju ići brže tako da vjerujem da je tu nastao problem komunikacijske prirode''.

Jučer se doznalo da je legionela bila prije zabilježena i u Vinogradskoj te u još nekim bolnicama, no javnost ni o tome u tom trenu nije bila obaviještena. Ima li javnost pravo pravovremeno saznati za takve situacije?

''Mislim da nije toliko važno da opća javnost sazna za takav problem, važno je da to saznaju pacijenti koji se liječe u tim ustanovama i važno je voditi računa o sigurnosti pacijenata, ali isto tako i o sigurnosti osoblja. Taj dio sigurnosti u sustavu zdravstva i u primanju i pružanju zdravstvene zaštite je nešto čemu, bojim se, ne posvećujemo dovoljno pažnje''.

Misli li Belina da je ovim slučajem dodatno palo povjerenje u zdravstvo?

''U nekoj velikoj mjeri nije. Naravno da su ljudi zabrinuti, naravno da treba vrlo jasno komunicirati na koji način se bakterija legionele širi kako ne bi nastala neka šira panika. Naravno da ovo potkopava povjerenje u sustav zdravstva''.

Situacija u hrvatskom zdravstvenom sustavu općenito nije baš bajna.Belina ističe kako su najveći problemi organizacijske prirode.

''Mislim da je isto tako problem što mi kao građani nemamo uvid u to kako se zdravstveni novac troši. Drugi problem je dio komunikacije, kako između liječnika i pacijenata tako i između sustava, javnosti i pacijenata. Još jedan problem je to što nemamo razvijene mreže za pojedine djelatnosti tako da točno znate u kojem trenutku u koju ustanovu trebate ići kako biste primili optimalno liječenje''.

Liste čekanja su dugogodišnja boljka. Ministar Beroš je najavio da će se liste čekanja smanjiti na 270 dana. Kakvi su podaci s terena? Jesu li se one smanjile, rješava li se taj problem?

''Taj problem se rješava, no on je višeslojan. Liste čekanja su samo nuspojava organizacijskih problema, nedovoljne i neadekvatne informatičke umreženosti sustava. Vi se i dalje možete naručiti na nekoliko mjesta i čekati na pregled čime se liste čekanja produžuju. Uvedene su te neke mjere da se to skrati, uvedeno je minimalno čekanje za onkološke pacijente, no još uvijek se događa da ljudi jednostavno propadnu kroz sustav i to je nešto što bismo trebali spriječiti''.

Velik problem je i nedostatak zdravstvenog kadra. Kako tome doskočiti?

''Trebalo bi detaljno analizirati cijeli sustav, koliko je nama zapravo u kojoj ustanovi kojeg osoblja potrebno, koliko ih imamo i kako su raspoređeni s obzirom da je sada RH, odnosno Ministarstvo zdravstva preuzelo upravljanje, osim specijalnim bolnicama, oni bi se doista trebali pozabaviti tim problemom i riješiti opterećenje pojedinih zdravstvenih ustanova i djelatnika koji tamo rade s preraspodjelom djelatnika iz drugih zdravstvenih ustanova''.

Belina je istaknuo važnost aktivne uloge pacijenta u zdravstvenom sustavu te naveo što takva uloga sve podrazumijeva.

''Trebali bi razumjeti koliko u zdravstvu nešto košta i da znaju koliko su oni kao pojedinac potrošili u sustavu i trebali bi se prema tome odnositi puno odgovornije: dolaziti na dogovorene preglede, voditi računa o tome da li su gotovi njihovi nalazi i treba li ih podići, važno je da se pridržavaju uputa o uzimanju terapije koja im je propisana i način na koji im je propisana i da budu partneri liječniku u svom liječenju jer je to njihova najvažnija uloga''.

Smatra li Belina da je komunikacija pacijenata i liječnika danas na dostatnoj razini?

 ''Bojim se da ne. To se mijenja, to je drugačije s mlađim generacijama liječnika koji sada izlaze s fakulteta jer su oni dobili nekakvu edukaciju o tome. Tu trebamo puno toga promijeniti zato što se stalno govori o zdravstvenoj pismenosti građana, a zapravo nikad ne govorimo o zdravstvenoj pismenosti ljudi koji rade u zdravstvenom sustavu. Mislim da tu svi imamo puno prostora za napredak i za poboljšanje komunikacije, međusobno uvažavanje i razumijevanje''.

Mnogi pribjegavaju googlanju simptoma i istraživanju o bolestima na portalima i forumima. Belina poručuje da je u redu da pacijenti istražuju, ali da je ipak korisnije:

''Ono što mi savjetujemo ljudima da za svaki svoj pregled, čak i kad su već ušli u sustav i liječe se od nekakve kompleksne kronične bolesti, da pripreme popis pitanja za liječnika. Mislim da bi to bilo korisnije nego se naoružati informacijama. Naravno da je ok da ljudi čitaju, da je ok da pokušaju više saznati, svi smo znatiželjni i svi želimo više znati o svom zdravlju, međutim, mislim da je bitno napraviti listu pitanja što pitati''.

Belina je istaknuo da pacijenti nisu previše upoznati sa svojim pravima, ali da isto tako nisu ni ljudi koji rade u zdravstvenom sustavu. Kada je u pitanju zdravstvena pismenost Hrvata, ni tu situacija nije nešto bolja. O načinima educiranja je rekao:

''Mislim da bi najbolji način bio uvođenje zdravstvenog odgoja u odgojno-obrazovni proces, od vrtića do srednje škole čime bi se potaknulo i roditelje i druge članove obitelji da više saznaju o tome i mislim da bi to bio najučinkovitiji način kako odgojiti generacije koje će biti puno više zdravstveno pismene i koje će bit puno više osviještene da svojim ponašanjem i svojim odabirom utječu na svoje zdravlje, a ujedno i na zdravlje svoje okoline''.

Belina je na kraju uputio preporuku pacijentima kako da se izbore za svoja prava.

''Pacijentima savjetujem, pogotovo onima koji se služe internetom, da istraže prava pacijenata u RH koja su definirana zakonom koji sažima prava pacijenata iz skupine ljudskih prava i prava osiguranika HZZO-a i da onda na taj način traže svoja prava i pokušaju ih konzumirati''.