Pletenje kao terapija, ali i socijalna uključenost

​Što bi rekle naše bake znajući da je u njihovim rukama skrivena terapija? Poduzeće Da- Mogu se bavi izradom i prodajom pletenine, točnije kapa, a većina angažiranih i zaposlenih su osobe starije životne dobi, ali i osobe s invaliditetom te osobe koje žive u otežanim uvjetima. Poduzeće je pokrenula Tatjana Aćimović. I sama plete još od tinejdžerskih dana.

"Ja sam prije nekih osam, devet mjeseci počela razvijati ovaj projekt i došla sam na ideju i zbog činjenice da i ja sama pletem još od tinejdžerskih godina. Volim rukotvorine i svjesna sam njihove blagodati, naročito za osobe u poteškoćama i teškim životnim situacijama", rekla je za Media servis.

U posebnom fokusu projekta su štićenice domova za starije osobe, budući da je upravo ta skupina najugroženija uslijed posljedica pandemije. Pletenje bi bila ustaljena aktivnost koju ništa ne može narušiti, pa ni lockdown. Ljiljana Vrbić, ravnateljica zagrebačkog Doma Sveti Josip smatra kako u svemu ima više dobrobiti kako za same pletilje tako i za dom. Uključivanje korisnika u grupe, povezivanje na temelju određene aktivnosti, a još su k tome stručno vođene, ujedno i aktivne.

"Nije samo to za očuvanje motoričkih sposobnosti, već se radi i o kognitivnom treningu. Morate zapamtiti određeni uzorak, zbrajati i oduzimati, a danas se jako puno govori o važnosti vježbanja matematičkih zadataka protiv demencije", rekla je za Media servis.

Za jednu kapu treba i dva dana, a u nju se ugradi 5,000 očica. Vanja Hraste već 9 godina održava tečajeve pletenja i heklanja, ujedno je glavna pletilja projekta. Plesti, kaže, može svatko, ako to želi.

"Ja mislim da je to više stvar volje nego sposobnosti. Kada krenete u to, uz malo koncentracije, i prve sate i pokušaje da ne odustanete to krene. Neću reći da vas zarobi, ali vas očara i uvijek se uhvatim u misli kako je to predivno da vi od jedne niti možete stvoriti što god hoćete", istaknula nam je.

Jedna od pletilja je i 66-godišnja umirovljenica Ana Poljak iz Zagreba. U pletenju je našla utjehu. Gospođa Ana u šali kaže kako njena kćer smatra da je pletenje znanstvena fantastika, ali za nju je razonoda.

"Nema toga antidepresiva kao što je ručni rad, konkretno u mom slučaju. Neka druga osoba će se u nečemu drugome prepoznati i naći svoj ispušni ventil, a i vraća me u djetinjstvo kada sam to radila sa sestrom. To su bili lijepi dani", rekla je Poljak za Media servis.

Koliko god platite ruke ne možete ih dovoljno platiti, ali možete naći način da se vrednuju. Kape koje su osmislile i ručno izradile vrijedne pletilje mogu se kupiti na njihovom webshopu www.damogu.org. Zanimljivo je da će svaki kupac znati tko je ispleo baš njegovu kapu.