Šota za MS: Ne postoji nadstandard, svi u Hrvatskoj moraju imati pravo na istu, kvalitetnu hitnu medicinsku pomoć

''Sami smo ga izradili i predložili, dosta stavki smo stavili za koje smo smatrali da trebaju biti, malo je bio i proširen u tom dijelu. Sad ono što predstoji našem društvu, to je inače boljka naše države, da sve to skupa predugo traje. On sad mora dobiti odobrenje od resornog ministarstva, pa onda tek ide u proceduru u Sabor, ako se to sve skupa i prihvati, bojim se samo da to ne ode opet u neke preduge vremenske rokove u kojima ćemo mi čekati za neke stvari koje su već jučer trebale biti''.

Najavljenim izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije predviđena reforma sustava Hitne pomoći. S obzirom da je riječ o službi koja radi pod najvećim stresom, hoće li reagirati ?

''Ja mislim da Ministarstvo nema dovoljno dobrih odgovora što treba promijeniti o svemu tome. Mi imamo te odgovore i mi smo to već predlagali i tu je niz odgovora koje je trebalo donijeti odmah i koje je trebalo puno ranije rješavati jer su zemlje u našem okruženju, ali i zemlje koje su nam htjele pomoći Italija, Njemačka, Slovenija, ali mi to nikad nismo uspjeli ostvariti. Jedan od načina je financiranje hitne medicinske pomoći, to bi bila jedna od reformi, da idemo iz državnoga proračuna, a ne iz županijskih sustava, edukacija djelatnika, skraćeni radni vijek, nabavka automobila, osnovnih sredstava za rad i naše opreme''.

S obzirom da je Šota čovjek iz struke s višedesetljetnim radnim iskustvom, zatražili smo njegov komentar i na nedavno predstavljenu reformu zdravstva. Šota smatra kako se njome pojavio jedan veliki jaz između obiteljske medicine i liječnika bolničkog sustava.

''To je samo Ministarstvo napravilo dosta toga što nije trebalo napraviti. Smatramo da i jedni i drugi zaslužuju veliku pažnju. Obiteljska medicina je ona koja treba biti početak svega toga i nositi jedno 70 % posla preventive, no zatrpani su silnom papirologijom, administracijom, nije da oni ne rade svoj posao, rade, no zatrpani su svim nevažnim što ne vodi medicini nego papirologiji koju im propisuje HZZO i time im optereti da se nemaju vremena se dovoljno posvetiti pacijentu''.

Kad su u pitanju problemi s kojima se djelatnici Hitne pomoći susreću u svom radu, jedan od početnih je neujednačenost pružanja hitne medicinske skrbi na županijskoj razini, a sve zbog toga što su same županije vlasnici, pa se samim time razlikuje i financijska moć. Šota kao rješenje vidi promjenu sustava financiranja.

''Ne postoji nadstandard. Ljudski je život ljudski život bilo gdje. Mi u Hrvatskoj žiteljima moramo zagarantirati da gdje god da žive da će imati pravo na istu, kvalitetnu, dobro opskrbljenu hitnu medicinsku pomoć. Ako postoji nadstandard, on ističe ljude iz nekog drugog sustava, primjerice, na otoku neće imati takve privilegije za život. Zato mi nismo za ostanak u ovom sustavu na županijskim razinama jer onda nemate pravo na istu hitnu pomoć''.

Samo četiri grada u zemlji - Split, Rijeka, Zagreb i Osijek imaju liječnike na poziciji dispečera. U svima ostalima rade medicinske sestre ili tehničari, koji su položili tečajeve Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Na ruku ne ide ni činjenica da se na natječaj za specijalizaciju za rad na hitnoj pomoći rapisanom prošlog mjeseca u pet velikih hrvatskih bolnica nije prijavio gotovo nijedan liječnik. Za Šotu se to pokazalo kao promašaj, a tvrdi da su to i očekivali.

''Preskup je liječnik da bi radio u Hitnoj medicinskoj pomoći. To je sustav koji si ne mogu priuštiti Njemačka, Amerika, a kamoli mi. S druge strane, mladi ljudi su primijetili da po završetku fakulteta koji traje šest godina, pa još četiri godine specijalizacije, da bi čitav život radili na kolima Hitne pomoći, u noćnim smjenama, na terenu na kojem morate sve pokrivati, to stvarno nije prihvatljivo za mladu osobu ili za ovog čovjeka koji je perspektivno išao na fakultet da bi radio svoj posao u nekim drugim uvjetima''.

Nerijetko se nižu pritužbe na stanje vozila Hitne pomoći, ali i opreme koja se u njima nalazi. Toga je svjestan i Šota.

''Recimo da je oprema kakva je da je, bez obzira kako se zove, pitanje njene kvalitete je sada druga stvar. Isto tako kod automobila, neki se voze u Mercedesima, a neki se voze u onim starim Fordovima. Tu sad razgovarati o svemu tome da, upravo zato smo predložili državi, Vladi i Ministarstvu da ide objedinjena nabava, da dobijemo svi isto. Bilo gdje da vam se u Hrvatskoj nešto dogodi, bilo u Dubrovniku, Vinkovcima ili Vukovaru, vozit ćete se u istom autu u istim uvjetima''.

Tu nije kraj problemima. Iako su na proljeće izašli na ulice, djelatnici Hitne i dalje nisu dobili benificirani radni staž. Šota ističe da je resorno ministarstvo, iako je dokazano da je to izrazito stresan posao i da su ga policija i vatrogasci na račun iste tvrdnje dobili, od njih zatražilo dodatan elaborat.

''Onda smo dokazali njima da to nije normalno da se traži jer je policija dobila na osnovu ukaza predsjednika Vlade imati skraćeni radni vijek za pojedine djelatnosti. Mi isto tako kažemo da svako radno mjesto nije isto, liječnika tehničara na terenu, liječnika dispečera, liječnika saniteta i tako dalje. Da bi to svi definitivno trebali imati, da, jer radimo u istim uvjetima. Ovo je stresno zanimanje i četerdeset i nešto godina radnog staža ili sa više od 60 godina niste više za posao Hitne pomoći''.