Psihologinja Tanja Jurin za MS: "Bournout izgleda kao potpuni gubitak kontrole‘‘

Vrijeme je godišnjih odmora. Ipak, mnogi se u tih nekoliko dana ili tjedana, mentalno ne uspjevaju odmaknuti od posla. U modernim vremenima u kojima se sve više radi, a sve je manje vremena za odmor, ljudi se sve češće nose s "burnoutom". No, on ne mora biti povezan isključivo s poslovnim svijetom. Ovu aktualnu temu obradili smo u Intervjuu Media servisa, u kojem je gostovala psihologinja Tanja Jurin. Ususret Retreat tripu koji će se sljedećeg vikenda održati na Obonjanu, a gdje će brojni predavači održavati predavanja upravo na temu mentalnog zdravlja i wellbeinga zaposlenika, odlučili smo provjeriti kakvo je stanje u Hrvatskoj i je li danas utopija pronaći životnu ravnotežu.

"Sindrom izgaranja, ili sagorijevanja, se vezuje uz posao. Međutim, možemo imati i burnout kao nekakav koncept koji je vezan za naš život. Zato što ljudi izdvajaju nešto što je poslovno okruženje i privatno okruženje. Ali mi možemo jednako tako biti opterećeni i privatnim obavezama, brigom o djeci, odlascima, dolascima, nabavkama... Ali možemo biti opterećeni i radnim zadacima i izazovima koje posao svakodnevno stavlja pred nas."

Sindrom "burnouta" manifestira se i na emocionalnom i na ponašajnom planu, napominje Jurin. Evo kako on izgleda.

"To je da ljudi vrlo često osjećaju visoke razine frustracije, visoke razine stresa, osjećaju napetost, visoke razine tjeskobe i zabrinutosti. Imaju jako malo trenutaka kada se tijelo ali i um relaksiraju i vide optimističnije nekakve varijante za sebe, slike koje ih umiruju i tješe- tih razdoblja je premalo."

"Vrlo često ljudi, kada već dođu u tu fazu, imaju osjećaj da imaju potpuni gubitak kontrole nad zadacima koji su pred njima", govori naša sugovornica.

"To može biti zato što s jedne strane, imaju dubok osjećaj da oni nisu sposobni odraditi sve te zadatke, pa se jako muče sa svim tim zadacima. Ili je tih zadataka zaista toliko puno i toliko previše da jednostavno čovjek bude preplavljen osjećajem da neće stići, da će se samo time morati baviti, da sa svime kasni i da će imati posljedica koje onda u konačnici mogu biti posljedice poput gubitka posla, neizvjesnosti za napredovanje... Jer je naravno nemoguće raditi više poslova od onoliko koliko možemo."

Do sagorijevanja nedolazi samo zbog velike količine posla, već i zbog narušenih odnosa s kolegama, te mobinga. Važno je to na vrijeme prepoznati i uvidjeti odakle frustracije i stres koje nam proizvodi posao dolaze, napominje Jurin. Evo što je ključno da bismo bournout prevenirali.

"Ono što je ključno jest, ljudi često zaborave odmarati se. Ljudi zaboravljaju na privatno vrijeme u kojem treba pronaći drugačiju aktivnost. Taj dio nošenja posla kroz dan, to se u pandemiji pokazalo da nam se sve rategnulo u danu, jer smo bili doma na Zoomu i ostalom. Dakle, taj dio ipak treba nekako "sabiti" u danu i maknuti se fizički od samog posla."

Godišnji odmori mogu pomoći, ali samo ako promijenimo svoju rutinu i odmaknemo se od sakodnevnih obveza, savjetuje naša sugovornica. A govoreći upravo o godišnjim odmorima, psihologinju smo pitali

"Kada bismo mogli do zadnjeg ostati u trenutku i reći: "Posao je sigurno neizbježan, ali ono što mogu trenutno je, ako je još uvijek četvrtak, a tek od ponedjeljka radim, onda sam sada još uvijek ovdje." I reći: "ne razmišljam", ili "odgodit ću razmišljanje o poslu za nedjelju popodne." Barem to mogu učiniti za sebe."

Dobro je podijeliti i svoju "muku" s kolegama, koji vas mogu utješiti, napominje Jurin. Dodaje da, osim toga, jako je dobro nastojati zadržati osjećaj koji smo imali na godišnjem odmoru. Umjesto da razmišljamo o tome da cijelu godinu moramo raditi do novog godišnjeg, pomoći će nam prizivanje slika i sjećanja s odmora kada smo se osjećali opušteno i radosno.

"To tijelu pomaže. A onda tijelo isto šalje nekakve signale i onda imamo pozitivnije emocije. I nekako ta pozitivnija, odnosno ugodnija emocija nam može poslati neku malu poruku našem mozgu: "Ajde polako. Bit će toga još, bit će lakše. I taj čas već nije toliko teško."

U prirodi otoka Obonjana sljedeći će se tjedan održati Retreat trip i to pod okosnicom "Mentalno zdravlje i wellbeing zaposlenika". Po pitanju mentalnog zdravlja zaposlenika u Hrvatskoj uvijek možemo više i bolje, kaže Jurin, ali dobra je vijest da postoje dobre prakse. A to su poslodavci koji jasno prepoznaju da briga za psihičku dobrobit njihovog zaposlenika nije samo stvar samog zaposlenika, već i njihova.

"Prepoznaju da to nije nikakv luksuz baviti se pričom o mentalnom zdravlju, nego je to srž i osnova toga da imate zadovoljnog zaposlenika, koji manje brine, koji je manje aknsiozan, koji bolje spava i koji time onda produktivniji i efikasniji na poslu."

A zaposlenik koji za nadređenog ima takvog poslodavca, pokazat će i bolje rezultate u radu, napominje psihologinja.

"Kada netko vidi da poslodavac zaista brine o tome, da ga poslodavac samo ne iscrpljuje do te mjere ili traži zaista puno pred njega, opterećuje ga i stavlja pred njega stalno neke izazove, da se stalno prilagođava nekim novim situacijama- onda zapravo imamo ljude koji će ostati u takvoj kompaniji."

"Svima bi trebalo biti važno naučiti kako podržati kvalitetan kadar i talentirane ljude i to u brizi i prevenciji njihovog mentalnog zdravlja.", dodaje. Ponekad i sami poslodavci imaju manjak svijesti o vlastitim emocijama i mentalnom zdravlju, no to se može promijeniti, i to edukacijom.

"Kod njih pomaže edukacija. Tako da se može raditi na različitim modelima i pristupima, na način da se educira veći broj unutar jedne firme. "Koji su to simptomi, čega sve?" I onda će se neki ljudi prepoznati u tome i reći: "Pa ja to sve imam!"

Kada se simptomi prepoznaju, vrijeme je za individualan pristup, napominje Jurin. Svaki će psiholog odrediti individualan pristup koji može pomoći određenoj osobi u određenom području. Za kraj, naša sugovornica uljeva optimizam. Ako do poteškoća s mentalnim zdravljem i dođe- na pravoj adresi, one su riješive.

"Ono što ja vidim kao silno velik optimizam oko toga jest: Jas ne znam koje psihičke smetnje se ne mogu tretirati. Dakle, pomoći itekako ima i pomoć je dostupna, može se do nje doći. Ali, treba znati na koji način, koje smetnje ili koje psihičke teškoće adresirati."