Boris Jokić za MS: Svojoj sam djeci dopustio da imaju pametni telefon tek od dvanaeste godine

‘‘Dugotrajni boravak u digitalnom okružju može utjecati na neke važne elemente razvoja mlade osobe. Sjetimo se da se radi o djeci koja se razvijaju. Kad govorim da su ti utjecaji potencijalno ugrožavajući, to se prije svega odnosi na pažnju, na mogućnost koncentracije, odnosno boravka na jednom zadatku duže vremena. Također, to se odnosi na način na koji mladi ljudi provode svoje slobodno vrijeme, način na koji se socijaliziraju, ali isto tako i način na koji to korištenje utječe na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.‘‘

Institut za društvena istraživanja proveo je studiju koja pokazuje da 42 posto srednjoškolaca smatra da korištenje digitalne tehnologije negativno utječe na njihovo učenje, 37 posto ih smatra da taj utjecaj umanjuje kvalitetu slobodnog vremena, a više od trećine ih smatra da je taj utjecaj negativan na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Svojoj djeci, otkriva nam Jokić, tek je s dvanaest godina dopustio da imaju vlastit pametni telefon.

‘‘Digitalno samo po sebi ne bi bio problem, nego je problem što djeca rade u tom digitalnom. Mi znamo da zapravo velika većina njih koristi digitalno isključivo za neke stvari koje su, da tako kažem, sekundarne. One se prije svega koriste pretraživanje ili skrolanje, ponajviše Tik Tok-a kao društvene mreže, naročito u nižim raznima osnovne škole. Nešto manje od osam posto mladih ljudi u Hrvatskoj koristi digitalno za kreiranje, za izražavanje i za stvaralaštvo.‘‘

Na psihičko zdravlje učenika podjednako negativno utječe neograničeno korištenje digitalne tehnologije, kao i izolacija iz digitalnog svijeta, upozorava Jokić.

‘‘Savjet roditeljima bi bio upravo to da su ekstremi u ovom slučaju izrazito negativni. Znači ukoliko uopće ne kontrolirate to što vaša djeca rade u tom svijetu ili ukoliko ih pokušate izolirati u digitalnom svijetu od te digitalne tehnologije, zapravo mogu se očekivati negativniji ishodi nego ako konstruktivno, smisleno, s mjerom i ako hoćete stvaralački, koristite tu digitalnu tehnologiju.‘‘

Govoreći o školskom sustavu u Hrvatskoj, Jokić ističe mnoge pozitivne aspekte. Pod broj jedan kvalitetan kadar, pod broj dva...

‘‘Naša osnovna škola je po strukturi najsličnija skandinavskim školama, Finskoj, Švedskoj i Norveškoj. To je sustav u kojem je niža škola, od prvog do četvrtog razreda, i od petog do osmog zajednički sklopljena. Ono što također imamo kasnije je zapravo model srednje škole, koji cilja najbolje europske modele. Imamo gimnaziju koja je pomalo napravljena po uzoru na francuski licej, dakle školu koja je opća i široka. Naše strukovno obrazovanje je pak modelirano prema germanskom modelu, njemačkom i austrijskom.‘‘

Kod psihologa, koji se bave temom školstva, pojavile su se teze da je školski sustav više prilagođen djevojčicama nego dječacima. Jokić se ne slaže s takvom tezom, ali otkriva istraživanja koje govore tome u prilog.

‘‘Što se tiče uspjeha u školi, od prvog razreda osnovne škole do doktorata, uspješnije su cure. Govoreći o tome, ja govorim šta je u pozadini takvih nekih razlika u uspjehu. Rekao bih prije svega da je to stav učenica prema radu, savjesnost kao jedna od osobina ličnosti, koji su ipak izraženije kod cura.‘‘

Za sve roditelje koji sa svojom djecom tek kreću u školske avanture, Boris Jokić za kraj šalje ohrabrujuću poruku.

​‘‘One male, koji imaju tek sedam godina i po prvi puta će se naći u školskim klupama, treba ohrabriti na način da ta škola nije neki bauk, ta škola je zapravo lijepo mjesto, naročito prva četiri razreda. Ona se pokazuju kao općenito najbolji dio škole u Hrvatskoj, u komparativnim perspektivama s drugim zemljama taj dio našeg obrazovanja postiže i najbolje rezultate.‘‘