Ricijaš za MS: Svega pet do 10% osoba potraži pomoć, 90-ak % njih se dosta dugo sami koprcaju u problemu s kockom

''Prvo moram reći da naizgled netko može pomisliti da to i nije veliki broj, međutim, kad vi to pretvorite u neke apsolutne brojke to je otprilike 40 do 50 000 hrvatskih građana koji prilično sigurno zadovoljava kriterije za visoko problematično kockanje što ulazi u kriterije ovisnosti. Do 10% populacije zadovoljava kriterije za određenu razinu problema''.

Ovisnika o kocki karakteriziraju sljedeće osobine:

 ''Ako osoba mentalno razmišlja o nekim strategijama, kombinacijama, proučava koeficijente, planira kako će negdje otići, ona zapravo pada i u radnoj i akademskoj produktivnosti, dakle, počnu se javljati te štetne posljedice. Onda počnu konflikti s drugima, onda počnu financijski gubici, počnu dugovi, počnu zaduživanja, pojavljuje se zabrinutost zbog svega toga. Malo pomalo zbog svih tih aspekata o kojima sada pričam, mi u konačnici zapravo dobijemo osobu koja je problematični kockar, odnosno ovisnik''.

Učestalost kockanja najizraženija je kod muške populacije te su oni u većem riziku da će razviti taj problem. Problem je svakako i u mladima koji i prije svoje punoljetnosti kreću s klađenjem. Ricijaš je istaknuo da je kod njih najveći rizik sportsko klađenje.

''Adolescenti kada krenu sa sportskim klađenjem doživljavaju izuzetno te ovisničke emocije adrenalina i uzbuđenja, a s druge strane ne percipira se to u široj javnosti, u obiteljskom okruženju kao veliki rizik dok ne nastane veliki problem''.

Psihosocijalne posljedice kockanja na mlade su mnogobrojne, a i same brojke su zabrinjavajuće...

''Imamo ove emocionalne i psihološke probleme, probleme gubitka kontrole, financijske probleme, probleme u odnosima, pad akademske i školske produktivnosti, zanemarivanje drugih prosocijalnih obaveza. Posljedice su zapravo identične, malo je način mjerenja s adolescentima drugačiji i naša istraživanja vam pokazuju da otprilike 10% hrvatskih srednjoškolaca zadovoljava kriterije za problematično kockanje. To je izuzetno puno. To je svaki deseti srednjoškolac u onome što mi zovemo crveno svjetlo''.

Kockanje je ovisnost koja ne pogađa samo ovisnika, nego i njegovu okolinu... Na pitanje kako prepoznati da je vrijeme za liječenje Ricijaš je odgovorio da vrlo teško jer je kockanje ponašanje koje se dosta dugo može skrivati.

''Inozemna istraživanja kažu da svega pet do 10% osoba s visokom problematičnim kockanjem zapravo potraži pomoć, da se devedesetak posto njih nastoje sami, dosta dugo, možda i predugo, koprcati u tom problemu. Što ranije se potraži pomoć za problem to je veća vjerojatnost uspjeha. Svi građani koji već sada osjećaju kod sebe ove simptome gubitka kontrole i da zapravo to izmiče onome kako bi oni htjeli se uključivati u igre na sreću- da potraže stručnu pomoć''.

Do nedavno se činilo kako nema prevelike političke volje da se izreguliraju pojedine stavke igara na sreću, no predstavljene su izmjene Zakona koji ih obuhvaća i kojima se uvodi novi sustav koji će onemogućiti maloljetnicima da sudjeluju, zabrana oglašavanja igara na sreću na televiziji i radiju te u tiskanim medijima... Ricijaš kaže da su stručnjaci godinama apelirali da se malo pomalo uvodi reda, no da ih je politička struktura ignorirala. S druge strane, ovo je prvi konkretniji pomak u zadnjih 15 godina, poručio je.

''Sada imamo baš ekstra vrući krumpir jer je nekako industrija zakuhala i ovaj dio izmjena koji se sada predlažu su hvale vrijedne, ali moramo reći da nisu dovoljne, da će sigurno trebati u narednim razdobljima razmišljati o drugim mjerama koje moraju postati obvezne za sve priređivače''.