Mužić za MS: Podizanje svijesti o mentalnom zdravlju je neprekidni proces

Projekt je započeo još 2021. godine, a sada su predstavljeni njegovi rezultati. U Intervjuu Media servisa doktor Roberto Mužić iz Zavoda za javno zdravstvo predstavio je detalje spomenutog projekta.

"Projekt ImpleMENTAL je bio projekt Europske unije, odnosno pod pokroviteljstvom EU, u kojem je sudjelovala 21 zemlja pa tako i Hrvatska. Mi s Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo bili smo partneri u tom projektu koji je trajao 36 mjeseci, odnosno 3 godine sa ciljem razmjene znanja i iskustva između zemalja partnerica te implementacije dviju praksi iz dvije različite zemlje (Belgije i Austrije) koje su prepoznate kao najbolje prakse u svojem području".

​Konkretno, kao primjeri dobre prakse koristila su se dva modela - Reforma mentalnog zdravlja u Belgiji i austrijska praksa prevencije suicida, nastavlja naš sugovornik.

"Konkretno se radilo o belgijskom modelu transformacije skrbi sa skrbi za mentalno zdravlje koje je dominantno utemeljen na bolničkom sustavu (...) znači njena transformacija prema jednom kombiniranom modelu skrbi koji kombinira i odjele i sustav skrbi u zajednici. Što se tiče Austrije, njihov model se temelji na prevenciji suicida".

Austrijska praksa temelji se na na šest stupova, od kojih se četvrti pod nazivom “osvještenost i znanje” bavi širenjem i primjenom smjernica o medijskom praćenju samoubojstava. Prema njemu, mediji svojim načinom izvještavanja trebaju aktivno podupirati prevenciju suicida. Mužić navodi kako se kroz projekt JA ImpleMENTAL uspostavila dodjela nagrada Papagena za novinare koji na ispravan način izvještavaju o mentalnim poremećajima i suicidima.

"Kroz projekt smo ostvarili divnu suradnju s medijima, da nekako zajedno pokušamo, da i ako dođe do nekog neželjenog slučaja, prenijeti vijest, a opet da očuvamo integritet i osobe i njezine obitelji. Druga stvar, koju bi izdvojio je termin koji je meni osobno bio nov, a to je postvencija. Dakle, imate prevenciju suicida i cijeli jedan niz protokola i postupanja i s obitelji i sa svim sudionicima koji su uključeni, kada do tog neželjenog događaja dođe".

Što se tiče belgijskog modela, u suradnji s Klinikom za psihijatriju Vrapče, uspostavljeni su mobilni timovi, kako bi se skrb mogla dobiti i izvan psihijatrijskih bolnica ili ustanova.

"Mobilni tim sačinjava dakle multidisciplinarni tim od zdravstvenih djelatnika, liječnika, socijalnih radnika i peer workera. Nije naglasak na mobilnom timu kao mobilnom timu, više je naša zamisao bila da to bude neki početak mijenjanja paradigme i da se zapravo osobi koja ima neku mentalnu/duševni smetnju može pružit pomoć izvan zgrada neke bolnice. Na taj način utječemo i na stigmu, jer obično su se te psihijatrijske ustanove radile na nekom izoliranom mjestu."

Mužić ističe da iako je projekt na papiru gotov, posao nije. Naglašava pritom da je transformacija skrbi jedan dugoročan proces koji zahtjeva i dobru volju i motivaciju i suradnju.

"To je jedan projekt koji će biti dugoročan i u kojemu je potrebna velika suradnja jako puno ljudi. Ideja je zapravo da se ljudima omogući pristup skrbi za mentalno zdravlje kroz različite modalitete. Da oni ne moraju tražiti samo pomoć u bolnici, koji je trenutno najdominantniji, nego da se to može napraviti i kroz domove zdravlja i da bude olakšana komunikacija između obiteljskog liječnika i psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta".

​Mužić dodaje kako je glavni naglasak na oporavku osobe i rehabilitaciji. Upravo je to jedna od glavnih uloga Mobilnih timova.

"Mobilni timovi su samo još jedan dodatni alat u cjelokupnoj skrbi. Cijela skrb i cijela njena paradigma mora bit malo drugačija da bi mi mogli uspostavit sve to što možda u Europi postoji. S druge strane treba napomenuti da mi u Hrvatskoj imamo tu neku povijest iz socijalne medicine, imamo tu mrežu Zavoda za javno zdravstvo, tako da imamo neke dobre temelje".

Trenutno su mobilni timovi dostupni u Zagrebu, no plan je da se uključe i ostale županije i lokalne zajednice kako bi ti timovi bili prisutni u cijelog Hrvatskoj.

"Mi jesmo uspostavili preko ovog projekta neki zakonski okvir sa strategijom s akcijskim planovima. Dakle, zakonski okvir i format postoji. Naravno, naš tim od nekoliko ljudi ne može pokriti cijelu Hrvatsku. Tu aludiramo na kolege i stručnjake iz lokalnih zajednica i na županijskoj razini, da ako prepoznaju važnost oko ove paradigme, da se ili obrate nama ili da na neki način uspostavimo suradnju i da svi gradimo neku bolju skrb".

Također, po prvi puta u timu su i osobe koje i same imaju iskustvo mentalnog poremećaja, uspješno su oporavljene i sad u timu pružaju skrb drugim osobama u potrebi. Mužić je istaknuo i važnost "Peer workera".

"Osobe koje su imale iskustva ipak doživljavaju pacijente malo drugačije, iako mi pokušavamo pristupati holistički cijelokupno. Ipak mi dolazimo iz jednog biomedicinskog modela i možemo ponekad, što namjerno što ne namjerno, zanemariti neki ljudski faktor. S druge strane, osobe koje imaju smetnju, a vide neku osobu koja se uspješno oporavila, to im potakne veću nadu, veću želju i motivaciju za oporavak. Peer workeri su zapravo pomoć pri oporavku".

Zakonski format za mobilne timove u Zagrebu postoji, te oni i nakon projekta ostaju aktivni, naglasio je Mužić.

"Sada je na ustanovama i na nekoj županijskoj razini da prepoznaju tu važnost. Mi ne možemo za njih odrađivati taj terenski posao, to je nešto i na njima i na nama. Što se tiče samog našeg tima, pred nama su dva nova projekta koji se tiču malo specifičnijih podskupina. Jedan se tiče vulnerabilnih skupina, sve koje nam mogu pasti na pamet, a drugo su osobe s demencijom. Naš posao ne staje s ovim projektom".

Ovogodišnji Svjetski dan mentalnog zdravlja koji se obilježava 10. listopada ima za temu Zdravlje na radnom mjestu (Mental Health at Work), kojom se pokušava naglasiti vitalna povezanost između mentalnog zdravlja i radnog mjesta.

"Tu je važno naglasiti da bi svaki poslodavac i svaki zaposlenik trebao na neki način staviti svoje mentalno zdravlje kao prioritet dok je na radnom mjestu. Nama posao zauzima određeno vrijeme i energiju te resurse koje ulažemo u obrazovanje i kroz naš život. To dosta utječe i na naš obiteljski život i vice versa. I tu bi posebno aludirao na kolege u zdravstvu, svi zdravstveni djelatnici i kolege iz pomagačkih struka, da stave svoje mentalno zdravlje kao prioritet".

Procjene pokazuju da u Hrvatskoj 5 do 6 % osoba ima probleme s mentalnim zdravljem.

"Što zbog stigme, što zbog svih drugih barijera pri traženju pomoći, na jednu osobu koja nam se javi - dvije nam se ne jave. Naglasio bih čak i da na jednu žensku osobu koja nam se javi, dvije muške osobe se ne jave. (...) Mi smo po svim statistikama zapravo u nepovoljnijoj poziciji, jer rjeđe traže pomoć, češće trpe sami i češće misle da je to samo na njima da to riješe".