Mlinar za MS: Od Ministarstva zdravstva ćemo tražiti da se svima koji su u statusu beskućnika osigura zdravstvena zaštita

"Danas Hrvatska mreža za beskućnike kao nacionalna organizacija broji 18 članova pravnih osoba. Znači one koji se bave beskućnicima u prihvatilištima, prenoćištima, dnevnim boravcima, stamenim zajednicama i tako dalje."

Moto mreže je "Nitko gladan, nitko bez krova nad glavom i nitko bez podrške." Iako je ideja pomalo utopijska, priznaje Mlinar, bitna je poruka. Ono što bi istaknuo kao možda i najvažnije jest podrška kako bi te osobe izašle iz začaranog kruga socijalne izolacije i beskućništva. "A cilj nam je u prvom redu da se neke stvari promijene", započeo je Mlinar.

"Beskućnici su ušli u Zakon o socijalnoj skrbi 2011. godine, a neki značajniji pomaci nisu napravljeni i taj zakon, kao i sljedeća četiri zakona o socijalnoj skrbi su propisali da sjedišta županija i veliki gradovi kojih je 25 u Hrvatskoj moraju u svojim proračunima osigurati sredstva za financiranje prihvatilišta i prenoćišta, međutim to čine samo njih 11. Ono što je još žalosnije što nitko za to ne odgovara."

"Sve što mi tražimo je da se provodi zakon", nastavlja Mlinar i dodaje kako je iznimno bitna i sama prevencija beskućništva.

"Jer mislim da je problem pomalo i predrasuda i donositelja odluka o beskućnicima. Svi misle da su to alkoholičari, narkomani, kockari i tako dalje. Nije to istina. U zadnje vrijeme se struktura beskućnika promijenila. Nekad smo, do prije dvije tri godine, dok nije porasla zapošljivost u Hrvatskoj, imali puno radno sposobnih mladih koji se izlažu alternativnoj skrbi. Sad se malo struktura promijenila, puno je osoba s psihičkim smetnjama, s intelektualnim teškoćama i osoba starije životne dobi."

Aktivnosti Mreže su razne; od rada dnevnog boravka gdje beskućnici imaju priliku oprati sebe, ali i odjeću, ugrijati se i socijalizirati, do podjele osnovnih potrepština. Iako je ta pomoć svakodnevna, s obzirom na obilježavanje Svjetskog dana beskućnika, Hrvatska mreža za beskućnike pripremila je posebne akcije diljem zemlje. "Zajednički djelujemo i zajednički sve dogovaramo", kaže Mlinar pa je tako bio dogovor ove godine da svatko u svom gradu nešto organizira.

"Mi smo u Zagrebu se odlučili na to da pomognemo upravo onima koji su na ulici, na javnim mjestima, napuštenim objektima, da im podijelimo higijenske potrepštine, trajne prehrambene proizvode jer mora se znati da su to ljudi koji konzumiraju samo jedan obrok dnevno u pučkoj kuhinji, da su im potrebne ovakve intervencije. Mi to malo češće radimo zimi zahvaljujući donacijama građana i nekih tvrtki."

Na oko 2000 beskućnika u Hrvatskoj imamo samo 420 ležaja. Na pitanje što je potrebno da se to promijeni, Mlinar ističe: "Smatram da u prvom redu nešto mora poduzeti resorno ministarstvo jer je to propisano u Zakonu o socijalnoj skrbi". Potrebno je dakle poduzeti nešto kod onih koji nisu osigurali ta sredstva.

"Tu je problem i onih koji su osigurali sredstva, da ta sredstva nisu dovoljna zbog toga što je isto resorno ministarstvo propisalo određene uvjete koje mora ispunjavati prihvatilišta i prenoćišta što se tiče prostora, stručnih radnika i tako dalje, a ta sredstva nisu dovoljna da se to sve zadovolji. Naravno što se događa u praksi, dođe inspekcija, ministarstvo prijeti mi ćemo vas zatvoriti, ali ne reagiraju prema lokalnoj samoupravi koja je dužna to osigurati."

Iako postoji niz strukturalnih problema, ističe Mlinar, jedan od najvećih je zdravstvena zaštita. Prema nekim procjenama, oko 30% beskućnika nema osiguranu zdravstvenu zaštitu.

"Tu isto apeliramo na donositelje odluka da se to nešto promijeni i sad ćemo upravo uputiti Ministarstvu zdravstva da se svima koji su u statusu beskućnika osigura zdravstvena zaštita i da se u ovim velikim gradovima osigura neka zdravstvena ustanova u koju će dolaziti jer zbog te potvrde ima čak pojava da liječnici primarne zdravstvene zaštite kad shvate da je netko beskućnik neće ga primiti."

Uz manjak prenoćišta, približava nam se i zima. Mreža svake godine pred zimu dijeli vreće za spavanje i deke, ali to kaže Mlinar, nije rješenje.

"Rješenje je da se ljudima osigura neki privremeni smještaj, mjesto gdje će spavati. Nekako, posebno na primjer u gradu, što se tiče prehrane nije problem, ima dosta kuhinja, međutim to spavanje je problem. Grad Zagreb je prošle zime otvorio jedno, bilo je dosta u medijima, prenoćište. Međutim to je nedovoljno kapaciteta, mislim da u Zagrebu treba puno više, a ista je situacija i u Rijeci, Splitu i drugim najvećim gradovima."

No, jedna stvar se ipak poboljšava zadnjih godina, a to je kaže izvršni predsjednik Mreže, zapošljavanje.

"Može proći dva, tri dana da nađemo nekome posao. Dosta je naših korisnika koji su dolazili u dnevni centar otišlo vani i uz našu pomoć, jer ono što je bitno i što je potrebno i za zapošljavanje neki preduvjet je osobna iskaznica, moraš na kraju krajeva i za troškove otići u Nizozemsku ili Njemačku i tako dalje, ali snalazimo se. Čak i surađujemo s nekim organizacijama humanitarnim i vani koje znaju prihvatiti naše korisnike osigurati im privremeni smještaj dok ne prime prvu plaću."

Svatko od nas mogao bi pomoći jednokratnom donacijom odjeće, deka ili hrane, a Mlinar i ostali koji sudjeluju u radu Hrvatske mreže za beskućnike gotovo svaki svoj dan posvećuju pomoći onima bez krova nad glavom ili pak onima na rubu siromaštva. Što je to što ih motivira da ustraju u tome toliki niz godina?

"Ja smatram da svakome treba osigurati najosnovnije, da svako na ovome svijetu zaslužuje topli krevet, posebno zimi i određeni obrok i prehranu i mislim da to nije niti neka žrtva i morali bi svi sudjelovati u tome i primijetiti te ljude. I ja uvijek ponavljam da se beskućništvo može dogoditi svakome."