Menu

Delić iz CeDePe-a Zagreb za MS: Udruge su te koje prihvaćaju one kojima sustav okrene leđa

ZAGREB - Međunarodni je dan osoba s invaliditetom. Budući da u gradu Zagrebu živi najveći broj osoba s invaliditetom, u intervjuu Media servisa ugostili smo predstavnicu jedne od udruga koje brinu o njima.

O prilagođenosti grada Zagreba potrebama osoba s invaliditetom i aktualnim problemima s kojima se oni i njihovi skrbnici suočavaju, razgovarali smo sa Zvjezdanom Delić, izvršnom direktoricom udruge CeDePe Zagreb. Riječ je o zagrebačkoj organizaciji koja već 45 godina radi za djecu i odrasle s cerebralnom paralizom i ostalim motoričkim teškoćama. Kao glavni problem u gradu, Delić je istaknula infrastrukturu:

"Znači, rubnici jesu spušteni. Ali, dva centimetra nekome u kolicima znači visinu. Ako čovjek sam vozi kolica, nekada je ta prepreka nesavladiva. Znači, postoje pravila koja treba prilagoditi i ona ne mogu biti prilagođena baš svim osobama s invaliditetom, ali postoji problem u ta dva centimetra. Drugi problem su užasno stanje naših nogostupa - gdje su rupe, popucali asfalti i korijenja drveća. Nekada te stvari predstavljaju stvarno veliki problem."

Osim što to stvara problem za osobe u invalidskim kolicima, otežava kretanje i onima koji ih guraju, objašnjava Delić.

"Jedino što je sreća u Gradu Zagrebu je da te netko sluša. Ti možeš reći nekome u čemu je problem. Jest da je realizacija malo duža, ali evo mislim ta suradnja s gradom organizacija udruga osoba s invaliditetom je zapravo dobra ali sve ovisi o financijama i o vremenu nekakvog poboljšanja."

Delić tako ističe da se u Gradu Zagrebu svakodnevno radi na unaprjeđenju kvalitete života osoba s invaliditetom. Kada se radi o slijepim i slabovidnim osobama, grad je kaže, dobro prilagođen. S druge strane, radovi asfaltiranja i kopanja za poboljšanje cesta i pločnika kojima bi se omogućilo lakše kretanje osoba u kolicima kaže, ide puno teže. Osim toga, vječne se borbe vode i oko poštivanja parkirnih mjesta s oznakom za osobe s invaliditetom.

"Mi smo ispred naše udruge u Dalmatinskoj imali četiri obilježena parkirališna mjesta i kako su naši roditelji dolazili s djecom i korisnici, uvijek je bio problem tog parkinga. Mi smo stoga tražili da se mjesta obilježe kao za osobe s invaliditetom ne samo za naše, i uglavnom su ona i dalje bila popunjena i opet je bio problem parkinga. U nekoliko navrata smo pauka probali zvati i oni su došli, ali čovjek je imao urednu naljepnicu. Moram reći da su prije možda tri, četiri godine reducirane te naljepnice odnosno znak pristupačnosti i da se malo veća kontrola počela provoditi na tim parkirnim mjestima, tako da mislim i da tu ide na poboljšanje."

Treba uvijek imati na umu, kaže Delić, da su ta mjesta uistinu jako potrebna osobama za koje su i naznačena. Osim jednostavnije pristupačnosti do mjesta na koje trebaju stići, dodaje sugovornica, osobe s invaliditetom i njihovi skrbnici često trebaju i dovoljno prostora kako bi iznijeli invalidska kolica van iz automobila. Iako je zadovoljna napretkom u tom smjeru, Delić ističe jedan problem koji je prošlog tjedna ozbiljno ugrozio rad udruge:

"Znači dobili smo odluku Grada Zagreba da za ta četiri parkirna mjesta koja nisu za mene koja hodam, nego za osobe s invaliditetom, ako hoćemo zadržati ta mjesta, mjesečno moramo plaćati 565 eura kao rezervirano parkiralište."

Velik je to udarac za udrugu koja si, kaže Delić, tolika izdvajanja ne može priuštiti. Na rok od trideset dana za očitovanje koliko im je Grad dao, Delić je kaže, urgirala odmah.

"Mi smo napravili predstavku, očitovanje. Tu su se parkirali svi koji su mogli odnosno koji su imali znak pristupačnosti, a sada kazniti organizaciju zato što je u blizini svojih prostora htjela omogućiti da ljudi lakše dođu - ako to treba naplatiti petsto i nešto eura okej neka Grad to plati nama pa ćemo mi vratiti Gradu."

Isto to dogodilo se i podružnici udruge u Jelkovcu, dodaje Delić.

"Tamo su dva mjesta ispred naših prostora i tamo je 270 eura mjesečno. Znači organizacije civilnog društva ne zarađuju toliko. Svo naše poslovanje i rad se temelji ili na ugovornim uslugama ili na programima i projektima gdje vi svaki trošak morate unaprijed isplanirati a koji mora biti vezan za određenu aktivnost. Znači nema, organizacija te novce da bi sad mogla mjesečno Gradu Zagrebu plaćati takve naknade za parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom."

Osvrnuvši se na nedavni problem ukidanja 24-satnog asistenta studentima s invaliditetom a koji su korisnici Studentskog doma Stjepan Radić u Zagrebu, Delić ističe da je učinjena velika šteta.

"Znači studenti trebaju podršku i pratnju za odlazak na fakultet, za boravak u fakultetskim prostorima, za povratak natrag u dom ili obitelj... Za pripremu, učenje, pisanje, prevođenje... što god u čemu mu asistent može pomoći - to je tek jedan dio."

Naime, studenti s invaliditetom do sada su za mjesto stanovanja u Zagrebu rado birali upravo taj dom baš zbog 24-satne usluge asistenta koju je pružao. Od ove akademske godine, odlukom Sveučilišta ta je usluga smanjena na 8 sati dnevno i ograničena na period od 14 do 22 sata. "Život nije samo ujutro i poslijepodne, život je 24 sata", kaže Delić.

"Ako je student prijepodne na fakultetu, ima fakultetske obveze, on kada dođe u dom, a ne može sam izvršiti transfer na toalet ili ne može nitko obaviti njegu u tim popodnevnim, a da ne govorim o noćnim satima. Ima ljudi koji su intelektualno očuvani, mogu uz neku asistivnu tehnologiju - kompjuter, pogled, glas, završiti taj fakultet i sutra raditi na nekim mjestima koji ne zahtijevaju koja ne zahtijevaju fizičku prisutnost ali zahtijevaju prilagodbu radnog mjesta - ali se ne mogu po noći okrenuti sami. Ne mogu možda otići na toalet, možda ne mogu staviti pelenu za inkontinenciju. Znači ukinuti takvo nešto u jednom obliku nekakvog organiziranog stanovanja, idemo to tako reći iako je to Studetnski dom i oni tamo žive i stanuju, mislim da to nije dobro."

Iako najveći broj osoba s invaliditetom živi u Zagrebu, grad ipak ne prednjači u njihovoj stopi zaposlenja. Jedan od problema pri zapošljavanju osoba s teškoćama je i njihova nerijetka potreba za asistentom u radu.

"Puno radno vrijeme, osam sati sjediti u kolicima, obaljvati svoje zadatke koji su usporeni - opet ovisi o radnom mjestu i potrebama tog poslodavca. Ali i koliko je ta osoba obrazovanjem stekla vještine da bi mogla obavljati neki posato. Tako da mislim da je to kompleksan problem koji mi smo samo samo dotaknuli okej - primit ćemo studente ali što dalje i kako nije to cijela priča koja je trebala biti napravljena."

nazad na vrh
Kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo te funkcionalnost svih sadržaja ova web stranica koristi kolačiće ( cookies ). Odabirom PRIHVAĆAM slažete se s korištenjem kolačića za koje je potrebna Vaša prethodna suglasnost, a za sve dodatne informacije pročitajte Politiku korištenja kolačića (Cookies Policy) ili Postavke kolačića.
Prihvaćam Ne prihvaćam