Održan okrugli stol o medijskoj pismenosti, Jokić: Nedostaje ključni dokument za njezinu provedbu

Medijska pismenost - često relativiziran pojam po definiciji označava vještine, znanja i razumijevanje koje građanima omogućuje da se učinkovito i sigurno koriste medijima. No ovaj pojam je i puno više od toga. On označava naše kritičko promišljanje, razlikovanje istine od laži, kao i svojevrsno filtriranje mnoštva informacija koje do nas dopiru. Posebice je važno ovaj način razmišljanja ugraditi u mlađe generacije, a tim je povodom voditeljica međunarodnih projekata u francuskom CLEMI-ju Laura Delmoly s našim stručnjacima podijela iskustva kako to funckionira u Francuskoj. Istaknula je da se ondje želi podići svijest o činjenici da djeca sve ranije dolaze u kontakt s medijima.

"Publika Youtubea je već od 6 do 12 godina pa mislim da je vrlo važno raditi na medijskom i informacijskom opismenjavanju u malim mjestima, Druga stvar koja je u pitanju je da u Francuskoj imamo malu tendenciju da učitelji provode medijsko i informacijsko obrazovanje s jedne strane, a s druge strane novinari provode medijsko i informatičko obrazovanje, a ideja je doista izgraditi suradnju zajedno ruku pod ruku s 2 vještine jer zapravo vam je potrebno i jedno i drugo."

Posebice je naglasila i da s profesorima u Francuskoj rade treneri koji ih osposobljavaju da medijsku pismenost prenose na učenike. Ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Momir Karin smatra da sličnost Hrvatske s Francuskom zasigurno postoji u školskom sustavu.

"U našem obrazovnom sustavu medijska pismenost je dobila značajno mjesto. Donošenje novih kurikula još od 2019. godine, kao i u Francuskoj je interdisciplinarno. Ne pristupa se kroz određeni, već kroz više predmeta jer je to široki pojam."

Potpredsjednica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu Lana Ciboci Perša slaže se da je napredak vidljiv, ali.

"Ja bih osobno rekla da nam nikad nije dovoljno s obzirom na činjenicu da su nam djeca još više okružena medijima. Sva novija istraživanja pokazuju da su nam djeca nakon pandemije još više uz medije i da ih treba podučiti kako te medije koristiti. Budući da imamo velikih problema unutar obiteljskih domova gdje nam istraživanja pokazuju da su nam roditelji medijski nepismeni i da roditeljima treba pomoć - stavljen je još veći naglasak na školu koja bi svakako trebala educirati djecu."

Viši znanstveni suradnik u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Boris Jokić dugo se borio s vjetrenjačama kada je riječ o kurikularnoj reformi.

"Ima u toj reformi jedan dio dokumenta koji nikada nije usvojen, a koji gađa pitanje medijske pismenosti i digitalne pismenosti. Taj dokument je trebao biti krovni, koji bi natkrilio cijelu reformu. U tom dokumentu se zapravo ističe da su neka znanja, stavovi koji se trebaju prožeti kroz cijeli sustav - takvi da zapravo trebaju razvijati različite oblike pismenosti, pa onda i medijsku i digitalnu."

S njim se složio i zamjenik ravnatelja Agencije za elektroničke medije Robert Tomljenović.

"Kad smo govorili o novim kurikulima, upravo ono što mi se čini je to da nije dovoljno dobro povezano u cjelinu. Nije definirana medijska pismenost, nisu postavljeni ciljevi i premalo je usredotočeno na razvoj kritičkog razmišljanja i poučavanja medija. To je očito taj dokument koji bi sve povezao u cjelinu."

​Svi govornici ipak su istaknuli da uvođenje novog predmeta nije opcija, već samo treba definirati programe postojećih. Najviše pati upravo predmet hrvatskog jezika žale se i profesori, koji tvrde da je u programu tek 10 posto predviđeno za medijsku pismenost, a često se ni to ne uspije obraditi. Tehnologije i mediji nezaustavljivo napreduju, učitelji i profesori često se osjećaju da ih učenici mogu poučavati o tome, no zaključak je jasan - moramo djelovati jer razvoj medijske pismenosti nije nešto što će usporiti.