Buljan Flander za MS: 'Svi ti slučajevi nasilja zapravo me i ne čude'
- Napisao/la
- veličina pisma smanjivanje veličine pisma povećajte veličinu pisma
ZAGREB - Stravičan slučaj nasilja nad djecom s Paga, ali i brojni drugi koji su javnost potresli u posljednje vrijeme tema su o kojoj smo u Intervjuu tjedna Media servisa razgovarali sa psihologinjom prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander, ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba. Gdje je zakazao sustav, tko je prvi trebao reagirati, kada djecu treba izuzeti iz obitelji, što svi mi možemo učiniti da se nasilje smanji - samo su neka pitanja na koja smo dobili odgovor. S Gordanom Buljan Flander razgovarala je Marina Vraneković.
Bivši specijalac koji je pretukao kćer, otac koji je djecu bacio s prvog kata, dječak koji je ozlijedio majku nasred ulice. Samo u veljači suočili smo se s teškim slučajevima nasilja povezanih s djecom. Psihologinja Gordana Buljan Flander kaže kako je takve priče više ne čude, jer već godinama upozorava da smo svi postali previše tolerantni na nasilje. Ravnodušnost se, kaže, razvija čak i među stručnjacima.
"Ako na vrijeme ne reagiramo, ako na vrijeme ne primijetimo, ako ne provodimo određene preventivne programe i ako nastavimo štedjeti na djeci, kao sad, mislim da će situacija biti još gora."
Institucije sada traže krivca za slučaj s Paga, no Buljan Flander kaže kako se, unatoč dugogodišnjem iskustvu, ne osuđuje tvrditi tko je najslabija karika u sustavu zaštite djece. Smatra ipak da bi najprije trebali reagirati oni koji su na "prvoj liniji fronte".
"To su pedijatri, to je obiteljska medicina, to su tete u vrtiću, to su nastavnici u školi. Centar za socijalnu skrb može reagirati tek ako ima dojavu, ako ima informaciju", kaže Buljan Flander.
Premalo je prijava u odnosu na količinu nasilja prema djeci, čak i od stručnih osoba, dodaje psihologinja.
"Prema našim istraživanjima, u Hrvatskoj je svako peto dijete seksualno zlostavljano, 30 posto djece je fizički zlostavljano i 20 do 30 posto djece je emocionalno zlostavljano. Još smo nekako i počeli reagirati na vidljive rane, ali na emocionalne ne reagiramo. Ako naša poliklinika i stručnjaci reagiraju, kasnije se kroz sustav to vrlo teško procesuira, jer se ne vidi i najlakše od toga okrenemo glavu."
Svi smo mi kao pojedinci prvi kotačić u sustavu.
"Susjedi često kažu 'mi smo čuli plač u susjedstvu, ali nismo se htjeli miješati, ne želimo se petljati u obitelj'. I stručnjaci često kažu 'nisam htjela obavještavati Centar, policiju, da ne bih bila odgovorna ako se dijete izuzme iz obitelji'."
U slučaju s Paga trebalo je, ipak, razmotriti izuzimanje djece iz obitelji, u trenutku kad je bila izuzeta i najstarija kći, kaže Gordana Buljan Flander.
"Nažalost, često sam kao vještak bila u situaciji da vještačim izuzimanje jednog djeteta iz obitelji, ali ne i drugih dvoje ili troje. Kao da smo ostavili tu drugu djecu da roditelji na njima malo vježbaju imaju li roditeljske kompetencije, ili da mi pratimo mogu li roditelji na tom drugom djetetu steći roditeljske kompetencije."
Roditeljima se ne bi trebala predugo davati šansa za poboljšanje, a mogu li uopće biti bolji, trebala bi prepoznati struka, kaže psihologinja. Često se, kada i dođe do izuzimanja djece, u te situacije umiješaju pojedinci i mediji te se vrši pritisak na sustav.
"Sudac tada ima i nalaze centara za socijalnu skrb i nalaze zdravstvenih stručnjaka, psihologa, psihijatra, izvješća iz škola, izvješća iz vrtića... Dakle na osnovi mnogih dokaza dolazi do te odluke, pa ako je cijeli sustav zaštite djece donio takvu odluku, tko su onda ovi koji smatraju da je bolja ikakva nego nikakva obitelj, jesu li onda oni na strani djeteta", pita se Buljan Flander.
Ističe da je sada važno pustiti djecu s Paga 'na miru', kako bi mogao početi njihov fizički i psihički oporavak, no dodaje da je ovaj slučaj potaknuo dobra pitanja, a to je odgovornost svih nas.
"Ako primijetimo bilo što što nas muči i to prijavimo, to nije odmah kaznena prijava. Što nas košta poslati jednu obavijest nadležnom Centru za socijalnu skrb koji može provjeriti događa li se nešto? Daj, Bože, da se ne događa, ali ajmo mi za svaki slučaj kad nas nešto brine reagirati, a ne okrenuti glavu", zaključuje psihologinja Buljan Flander.