U tjednu za nama Vatreni razveselili milijune Hrvata

"Nemamo neki plan i nemamo individualno još ideju da zaustavljamo Messia. Ne vjerujem da ćemo imati neki poseban plan kako da zaustavimo samo jednog igrača jer je reprezentacija koja ima stvarno jako puno dobrih igrača tako da se nećemo fokusirati samo na jednoga."

Tako se i pokazalo. Naštetio nam je Messi, ali i Cityjev Alvarez koji je s dva pogotka, srušio hrvatske nade o naslovu svjetskog prvaka. Rasprava o tome je li kod prvog pogotka sudac pogriješio bit će u našim glavama još godinama, no taj pogodak gurnuo je naša kola nizbrdo. Argentinci su otišli u finale, a mi u borbu za treće mjesto. Izbornik Zlatko Dalić:

"Sve u svemu smo tužni, razočarani sa svime time. Sada je najvažnije da skupimo snage, energije, da se vratimo da se pripremimo za ovu utakmicu u subotu i borbu za broncu."

A za tu broncu dobro se pripremio i on, ali i njegovi igrači. U drugom polufinalu Francuzi su svladali Maroko te nam naše prve protivnike s prvenstva s kojima smo remizirali bez golova, poslali i za kraj. Bila je to sedma, ujedno i posljednja utakmica na turniru, a Dalić je na teren poslao prošaran sastav. Načeti su bili senatori poput Lovrena i Brozovića, no mlade snage nisu zakazale. Od prve minute debitirali su Stanišić i Šutalo u obrani, Majer u vezi, Oršić na krilu. I izgledala je Hrvatska sjajno, poletno i odmorno, a san Maroka o svjetskoj medalji ostao je - samo san. Dinamov dvojac Gvardiol i Oršić srušio je Maroko na pogon Hajduka - asistencije Perišića i Livaje. Kolektivno slavlje moglo je početi, a trgovi diljem Lijepe naše su eruptirali.

Slavilo se do dugo u noć, a počeli smo se prisjećati scena s dočeka 2018. godine i Rusije. Tada je vladao jedan fanatizam, jedna zaluđenost. Svijet je tog ponedjeljka 2018. godine stao, i ništa nije bilo bitno - niti podjele, ni politika, ni brojni problemi hrvatskih građana. Hrvatska je tada pokazala ogromno zajedništvo, a pola milijuna ljudi dočekalo je Vatrene. Često se tih dana moglo čuti: "Ovo smo doživjeli sad i više nikad", a oni koji nisu bili prisutni mislili su da će žal trajati vječno.

​Ni oni najoptimističniji se ne bi usudili reći da će reprezentacija koja je nakon Rusije odradila smjenu generacija i ostala bez imena poput Rakitića, Mandžukića, Subašića, Vrsaljka i ostalih već 4 godine kasnije ponovno biti s medaljom oko vrata. Ovog puta brončanom. Ali pogađate - zlatnog sjaja.Hrvatska je još jednom pokazala da je ni manje ni više nego nogometna velesila, a sada po sjećanju na vrijeme nakon uspjeha u Rusiji, slijedi novi val rasprava o infrastrukturi, stadionima i ostalom. Ovog puta nadamo se i djelima, a ne samo - ispraznim riječima.