Vinković za MS: Ljudi u turskoj regiji Hatay su očajni, a otkapanja će potrajati tjednima

Već tjednima pratimo razvoj situacije u Turskoj i Siriji i uistinu apokaliptične scene. Broj žrtava kreće se oko 50 tisuća, no voditelj našeg potražnog tima kaže da su scene koje su ih zatekle gore od bilo kakvih očekivanja.

"Kad vidite grad veličine Splita, razrušenog, ljudi na ulicama, timovi koji spašavaju ljude, to je nešto jako teško za opisati i doživjeti."

Upitali smo ga i osjeća li on i njegov tim kakve posljedice nakon svega što su prošli.

"Mi smo tijekom puta dogovorili da se provede jedna psihološka pomoć, da se pruži članovima tima od strane Hrvatskog crvenog križa koji su educirani za to. Započeo je taj proces psiho-socijalne pomoći. Kolege iz Rijeke su već završili, iz Zagreba ćemo krenuti sljedeći tjedan. Mislim da je to potrebno svakom članu tima. Možda čovjek to ne može sam ni prepoznat, možda mu se to javi kasnije, zato je bolje da porazgovara s nekim da mu se to proba riješiti."

Opisao nam je i kako je tekla sama potraga. Bili su podijeljeni po sektorima. Ako se pronađu tragovi da bi se netko mogao nalaziti pod ruševinama - onda se kreće u detaljniju potragu, ističe Vinković.

"Tako smo i mi krenuli sa psima. Psi su nešto pronašli. Zato se ide sa vibroskopom, to je jedan štap s kamerom, napravi se prolaz da se dođe do žrtve, da se ustanovi u kakvom je stanju. Ako je živa, slijede odmah otkapanja, a ako je mrtva - označimo to i onda preuzima turski tim s teškom mašinerijom da se to iskopa van."

Upravo spomenuti potražni psi igraju neizostavnu ulogu, ističe naš sugovornik.

"Psi su nezamjenjivi u tom poslu. Vi ne možete s ovim uređajima koje mi imao raditi na taj način. Pas mora detektirati čovjeka, a mi onda dalje s uređajima tražimo točno mjesto gdje je on jer taj miris koji pas namiriši - on može biti negdje dalje. To ne znači da je žrtva tu, tu je samo miris koji je on osjetio."

Obuka takvog psa traje godinama, a oni posjeduju i sve potrebite međunarodne certifikate. Veliku pomoć cijeloj akciji dali su i inženjeri Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo. Na njima je bila velika odgovornost.

"Nije im bilo lako reći: "E ova je je zgrada sigurna, možete ući unutra sa psom i pretražiti to." Nikada ne znate kada će biti onaj naknadni potres kojih je bilo stotine. Jako je teško bilo tim inženjerima procijeniti i onda kažu: "Idem i ja unutra pa ako sam pogriješio da si olakšam dušu."Jako je nezgodno da ti procjenjuješ to, a nitko ne može garantirati sigurnost."

Stručnjaci tvrde da se broj oštećenih i srušenih zgrada mjeri u stotinama tisuća, a milijuni ljudi preko noći ostali su bez svega - bez krova nad glavom, ali i najmilijih.

"Teško je na njihovim licima vidjeti taj očaj. Svatko je tamo nekog izgubio, grad je kompletno bez struje, bez vode, u krugu, ali baš 200 kilometara vi ne možete kupiti nikakve namirnice. Niti kruh, niti vodu, dućana nema, bilo je nešto - čuli smo pljački, ali turska vojska i policija drže sve pod kontrolom."

Naš se tim usprkos nekim sigurnosnim ugrozama osjećao potpuno sigurno, a Vinkovića je oduševila ljudska dobrota u ovako teškim situacijama.

"A šta da vam kažem - ljudi su ostali bez svega, a kada mu dođete pomoći on vam nudi vodu, hranu, nekakve kekse. Jako su ljubazni ti ljudi, kad smo se vraćali onda su nam mahali, trubili, htjeli su se slikati s nama."

Iako su u njegovom timu sve profesionalci s iskustvom, scene iz ovog potresa ne mogu u istu rečenicu s onime koji je pogodio Albaniju ili Banovinu.

"Pa evo ja sam bio i voditelj tima kad smo bili u Albaniji, ne može se ovo usporediti s tim. Tamo nije bilo toliko mrtvih, zato što je to bilo turističko mjesto. Ovo je puno teže, ovdje smo vidjeli tijela koja su bila unakažena, zato i treba ta psiho-socijalna pomoć."

Već danima broj mrtvih raste, a voditelj našeg tima smatra da, nažalost, možemo očekivati i puno veći broj žrtava.

"Sigurno će broj preminulih rasti jer treba još sve otkopati. Nemaju dovoljno strojeva da sve rade odjednom. Sigurno će broj rasti s otkapanjem i nailazit će na mrtva tijela. To su zgrade bile po 7-8 katova koje je potres zadesio po noći dok su spavali, zgrade su bile pune ljudi. Na svakoj zgradi će bit još desetaka mrtvih kad se to otkopa. Nažalost, ova brojka će još rasti u narednim tjednima."

Međunarodne, pa tako i naša ekipa, vratile su se u matične zemlje, a hoće li put Turske novi kontingent naših ljudi?

"Mi nećemo slati spasioce, ali smo nominirali naše inženjere da mogu tamo doći. Čeka se potvrda od turskih vlasti, mi smo ih nominirali pomoć, no međutim treba voditi računa da i ti inženjeri trebaju biti negdje smješteni. To je logistički problem kojeg mora riješiti Europska unija."

Hrvatska je kamionima poslala hvalevrijednu pomoć Turcima, a voditelj našeg tima najavio je i što slijedi.

"Spremaju se kontejneri, vlak s kontejnerima, koji bi krenuo, ako već nije - prema Turskoj. Moramo se podsjetiti, Turska nam je poslala 300 kontejnera kad je nas pogodio potres u Petrinji. Ovo je malo što mi njima možemo uzvratiti."

Upravo kontejnera će prema nekim prognozama trebati i preko 200 tisuća.

"Nama je bio problem zbrinuti nekoliko tisuća ljudi u Petrinji, a ovdje se govori o stotinama tisuća ljudi. To je jako veliki logistički izazov. Ja vjerujem da će oni uspjeti, ali za sve treba vremena."

Turskoj, ali i Siriji prijete i zarazne bolesti zbog loših higijenskih uvjeta. Nije bilo lako ni u kampu gdje je naš tim bio smješten, ali Vinković kaže da je odlično što je naš tim bio "samodostatan."

"Budući da smo došli s vozilima, ipak smo mogli dovesti najviše opreme. Mi smo zbilja bili dobro opremljeni i logistički i komunikacijsko-informacijski. Čak je došao i predstavnik kineskog tima pa se raspitivao i malo gledao našu opremu i kako radimo. Što se tiče prehrane imali smo kamion-kuhinju koja je taman prije nekoliko tjedana bila donirana od američke ambasade."

Nama ne preostaje ništa drugo nego nadati se da ovakvih katastrofalnih urušavanja zbog potresa neće biti, a pripadnima Civilne zaštite da se oporave od naporne potrage i puta.