Doktor Alebić za MS: Edukacija o neplodnosti i potpomognutoj oplodnji mora se provoditi na više razina

''Nekako mi se ne čini da u ovim osnovnim bolestima koje se javljaju kod neplodnosti nije veća incidencija tih bolesti, no odgođena dob rađanja se definitivno u razvijenim zemljama pomiče i događa se ta odgođena dob rađanja i zbog toga se čini da ima sve više ima problema i neplodnih parova''.

Žene se sve kasnije odlučuju na rađanje, uglavnom zbog socio-ekonomskog pristupa: završetka edukacije, slaganja određenih životnih prioriteta... No, doktor Alebić poručuje: ''Biološki sat nije mit, plodnost dokazano opada s godinama''.

''Zna se da je već u tridesetim godinama 10 posto žena završilo svoju reprodukciju, a da svega 10 posto još rodi dijete nakon 40-te. Ono što se danas zna je da se ženi tijekom cijelog života se smanjuje broj jajnih stanica i to prati i smanjenje kvalitete jajnih stanica u reprodukcijskom smislu, a to je da jajna stanica starije žene teže može doći u situaciju da rezultira porodom djeteta''.

A kada se žene i odluče na reprodukciju, sigurno ih zanima koji je neki optimalni period u kojem bi moglo doći do začeća.

''Uobičajeno je da se govori o godinu dana nezaštićenih i redovitih spolnih odnosa. Kao što vidite, i ova sama definicija ima svoje kontradikcije. Što su redoviti spolni odnosi? Što je u situaciji kada je muž pomorac, koliko tu treba čekati ako je on šest mjeseci na brodu? Ja bih rekao da se pacijenti trebaju javiti kad se osjete zabrinuti po ovim pitanjima. Mislim da je to najbolji trenutak. Ova godina dana neka služi kao neki orijentir''.

Ako ni u tom periodu ne dođe do začeća, postavlja se pitanje potraže li parovi zaista stručnu pomoć na vrijeme ili čak prekasno dolaze po nju?

''Ima jedna šala koja kaže kad se dođe kod doktora u ordinaciju, a on kaže što se došli, nije vam ništa ili trebali ste ranije doći, gdje ste dosad bili. Nijedno ni drugo ne treba prakticirati. Kada pacijent dođe ne treba mu stavljati dodatnu krivicu gdje je bio dosad, nego napraviti u tom trenutku sve što se može. Mislim da je najbolji onaj trenutak kada pacijent dođe do doktora''.

Koja metoda će se ponuditi za rješenje neplodnosti ipak ovisi od para do para.

"To može biti sprint, to može biti maraton, a nažalost nekad se dogodi da do željenog ishoda ne dođe nikada. Uvažavajući sve te činjenice naravno da je dobro što prije doći do pacijenta i što prije potražiti pomoć i krenuti u neku obradu i ako bude potrebno terapiju. No, odgovor na ovo pitanje koliko vremena prođe zapravo nitko ne zna jer je to strahovito individualno."

Dio javnosti sigurno ne zna da žena nakon 42 godine u Hrvatskoj ne može na teret HZZO-a na postupak, niti može preko uputnice obavljati pretrage, dobiti lijekove ili otvoriti bolovanje. Smatra li to doktor Alebić diskriminacijom?

"HZZO propisi su odraz javnozdravstvenih politika, a javnozdravstvene politike moraju miriti sociološko-ekonomske činjenice i u ovom slučaju biološke činjenice, tako u ovom pogledu 42 godine zapravo mire te dvije stvari."

Diljem Europe postoje i banke sperme i žene se mogu odvažiti na postupak i bez partner. Pitali smo doktora Alebića hoće li takva praksa ikada zaživjeti u Hrvatskoj ili smo još miljama daleko od takvih tema.

 "Pa ne mislim da smo miljama daleko, mislim da će se do tog doći kad društvo bude zrelo razgovarati i donositi odluke po tim pitanjima. Moramo znati da je puno čimbenika uključeno u procese odlučivanja i moramo pričekati da se napravi konsenzus svih uključenih."

Suočavanje s neplodnosti je i veliki psihološki problem. Kako je istaknuo doktor Alebić, psihološko opterećenje ne dolazi samo iznutra nego i od okoline. Pitanja poput: što vi čekate, hoćete li, kada ćete- stvaraju psihološke ozljede, istaknuo je.

 "One možda postaju još i više ako stvarno dođe do nekog problema i ne ostvari se u neko dogledno vrijeme trudnoća. Mislim da se tu treba staviti neki naglasak da treba biti oprezan s ljudima, paziti što se govori, ako netko nema djece pustit ga da živi tako jer nikad ne znamo tko već prolazi nešto za što mi mislimo da je nešto lagano ili da ne želi ili s te strane da nije u problemu."

Tema neplodnosti i potpomognute oplodnju u Hrvatskoj su još uvijek tabu tema. Općenito se o njima malo govori i piše. Veliku ulogu u micanju stigme s ove teme imaju razgovor i edukacija.

"Ta edukacija se mora provoditi na više razina, ne samo u općoj populaciji nego i među obiteljskim liječnicima, na kraju krajeva ulaziti u neke nesvakidašnje okoline da se priča o ovim temama jer okolinu kako smo rekli treba educirati. Mislim da svaki put i svaki način na koji informacija dolazi do zainteresiranih ušiju je dobar put."

Ono što se s rijetko s čime može mjeriti je osjećaj kada parovi koji su se godinama neuspješno borili s neplodnošću postanu roditelji. Najbolje to zna i doktor Alebić koji ne krije osjećaje koji uslijede nakon što uspije u svom poslu.

"Naravno da vas preplavi osjećaj zadovoljstva, to je neminovno, na kraju krajeva možda zbog toga i radimo ovo što radimo. Ali taj osjećaj zadovoljstva prati i osjećaj zahvalnosti jer definitivno puno je čimbenika na koje mi ne možemo utjecati, a na nama je da napravimo sve što možemo i da vidimo je li to dovoljno. Na kraju vrlo brzo prođu i jedan i drugi osjećaj, a ostane nekakva obaveza prema drugim pacijentima."

Na kraju je poslao poruku svim parovima koji vode bitku s neplodnosti, ali i njihovoj okolini, obitelji i poslodavcima.

 "Što se tiče obitelj i poslodavaca: Smanjite pritisak. Što se tiče samih parova rekao bih ovako: Što se tiče liječenja neplodnosti i javljanja liječniku; bolje ikad, nego nikad i bolje prije, nego kasnije. Evo to bi bila poruka."