Jokić za MS: Politika nema vremena za obrazovanje, treba uvesti promjene u gimnazijama i promijeniti način ocjenjivanja

"Budućnost obrazovanja: Novi pravci u istraživanjima i praksi - tema je 6. Dana obrazovnih znanosti koji su u tijeku. Više o njoj rekao nam je ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić u Intervjuu Media servisa:

"6. Dan obrazovnih znanosti između ostaloga imaju više od 100 znanstvenih radova, ne samo iz Hrvatske. Imamo goste koji dolaze iz Španjolske, koji dolaze iz Velike Britanije, Japana. Oni predstavljaju ono što je trenutno u obrazovnoj praksi, ali i u obrazovnim znanostima. Na taj način razmjenjujući iskustva poboljšava se ne samo ono što vi želite reći nego na neki način možete naučiti kako je to u drugim zemljama. Kažem - više od 100 radova, tri dana, super, super konferencija."

I naš će gost govoriti na konferenciji i to o demokratskom zdravlju hrvatskih škola i o tome jesu li naše škole uistinu manje demokratične od finskih ili irskih.

"Radi se o vrlo zanimljivom projektu u kojem sudjeluje 10 zemalja i to najrazličitijih. Uz nas tu su i Finci, tu su i Nijemci, Francuzi, Slovenci i u biti gledamo koliko su škole, ali i organizacije koje daju neformalno obrazovanje koliko su one same demokratične i ono što je možda još zanimljivije vašim slušateljicama i slušateljima koliko su mladi demokratični, koliko osjećaju demokraciju kao nešto što je vrijedno, koliko naročito marginalizirane grupe, one koje su u riziku od ispadanja iz demokracije kako one vide budućnost Europe."

A u tih deset zemalja imamo skupine do kojih je jako teško doći, ističe Jokić. To su mladi imigranti iz predgrađa Pariza, u Sloveniji je to LGBT zajednice u ruralnim, seoskim sredinama, u Njemačkoj radi se o imigrantima iz Turske, u Nizozemskoj se bave s mladim zatvorenicima, s prijestupnicima u zatvorima, a otkrio nam je i koju smo skupinu mi odabrali:

"Mi smo odabrali mlade ljude koji žive u četiri pogranična grada u Hrvatskoj, ta četiri pogranična grada su zapravo rub Europske unije. To su Vrgorac, s druge strane Ljubuški, Donji Lapac, s druge strane Bihać, Županja, s druge strane Orašje i Ilok s druge strane Bačka Palanka. Tamo smo s mladim ljudima duboko ušli u to kako vide Hrvatsku, kako vide Europsku uniju, kako im je živjeti u tim sredinama, imaju li prilike za različite glazbene žanrove ili je to samo turbo folk, ima li tamo punka u Županji kao što ga je bilo prije i ono što misle hip-hoperi u Iloku o tome kakva je budućnost naše scene."

A postoje trendovi koji homogeniziraju mlade ljude - primjerice korištenje digitalne tehnologije, glazba, ali ima i puno različitosti. Sve to važno je znati i da bi jednog dana mogli unaprijediti naše školstvo.

"Moje iskustvo s obrazovnom politikom je dugotrajno i bolno. Kad kažem bolno - pokušao sam više puta zajedno sa svojim suradnicima mijenjati školu i u nekim stvarima uspijemo u nekima ne uspijemo - nikada nije jednostavno. Naime, politika, a naročito naša politika nema vremena za obrazovanje, niti ima fokus na obrazovanju."

A upravo je fokus često na krivim stvarima. U javnom prostoru češće možemo čuti o Drugom svjetskom ratu i uvredama, a puno rjeđe o ovim bitnim stvarima, pojašnjava naš sugovornik. Političari za obrazovanje - nemaju vremena:

"Njihov, da tako kažem vremenski raspon je često zapravo samo izborni ciklus. Za stvarne promjene - za njih je potrebno vrijeme, potrebna je mudrost, potrebno je strpljenje i potrebno je kao što sam rekao mudrost, odnosno malo pameti. Hrvatska država, nacija i ljudi to i imaju, ali politika nažalost nema."

Jokić objašnjava da je naš odgojno-obrazovni sustav je jedan prosječni, europski sustav, ali da do promjena teško dolazi. Jedan od njegovih prijedloga je da se u gimnazije uvede izbornost:

"Da mladi ljudi u trećem i četvrtom razredu mogu imati nešto više sati onih predmeta koji odgovaraju njihovim visokoškolskim odabirima. Ako netko želi biti novinar ili radijski novinar da to znači da ima obvezni predmet koji će uključivati ne samo hrvatski jezik i književnost, nego upravo i takav izričaj pa izričaj medijski ili filmski izričaj, dramski izričaj. Osim izbornosti u gimnaziji da promijenimo ocjenjivanje i vrednovanje na način da kombiniramo vanjsko vrednovanje, dakle ispite poput državne mature sa školskim vrednovanjem, školskim ocjenama. Time bi uvelike odmaknuli pritisak roditelja, uvelike bi odmaknuli ili anulirali neobjektivnost nastavnika."

I istraživanja pokazuju da upravo učenici u gimnazijama imaju najslabije mentalno zdravlje.

"Kad gledate cjelokupnu srednjoškolsku populaciju najnegativniju perspektivu vezanu za mentalno zdravlje imaju uspješne učenice, gimnazijalke. Jedan od razloga za to je što je ta gimnazija poput luđačke košulje. 18 obveznih predmeta iz kojih ne možeš iskočiti, vrlo malo prostora za tebe u doba kada u drugim sferama života si ti - ti i to na najrazličitije moguće načine."

Jokić je prije nekoliko dana održao predavanje u srednjoj školi na Islandu, stoga smo ga upitali - kako ondje izgleda škola?

"Prva stvar koju sam ja vidio kada sam ušao u školu je ping-pong stol, druga je bila biljarski stol, a treća je bila onaj napuhanac, ono za djecu kada imaju rođendan, a to su učenici od 16 do 20 godine. Nakon toga škola što se tiče same infrastrukture odnosno izgleda, ima učionice koje jesu nešto iznad hrvatskog standarda. Bilo je izrazito zanimljivo vidjeti, a radi se o možda i najprestižnijoj islandskoj školi, prostorije za nastavnike. U zbornici nastavnici kartaju, jedna nastavnica svira klavir, postoji meditacijska soba za nastavnike."

Sve to ukazuje na to da se u tom društvu na odgoj i obrazovanje gleda drugačije. Ipak, problema ima i ondje:

"Islandske škola imaju probleme kao i naše -probleme s ponašanjem učenika, probleme sa padom motivacije učenika, naročito nakon pandemije. Nastavnici imaju problema sa plaćom. Prosječna plaća islandskog nastavnika je 5.500 eura neto, međutim, ta plaća je 9 % ispod medijalne plaće za Island. Kreću u štrajk zbog niskih primanja. Drugim riječima, problemi su isti, ping-pong stol je super i biljar je super, ali školu čine neke druge stvari - to su prije svega ljudi."

A problema je prošlog tjedna bilo i u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi gdje su učenici bojkotirali nastavu zbog ponašanja jednog učenika, kojemu je to treća škola koju pohađa. Učenici su se vratili u klupe, roditeljima je rečeno da vjeruju institucijama, ali propusti su napravljeni. Našeg gosta smo upitali:

"Da ste vi roditelj na primjer učenika koji ide u taj razred - kako biste vi reagirali?"

"To bi bilo vrlo teško i to je vrlo teška situacija. Međutim, sam slučaj nije od danas, to nije slučaj iz listopada 2024. godine. Problemi s tim slučajem su došli u trenutku kada, između ostaloga škola, nije bila dovoljno sposobna da to riješi unutar sebe, ne unutar četiri zida nego aktivirajući sve dionike koji su tu."

Jer problemi s ponašanjem učenika su vrlo složeni, dodaje Jokić:

"Oni nisu samo obrazovni, škola tu ne može sama to riješiti, oni uključuju elemente koji ulaze u obiteljski dom, koji ulaze i dodatne da tako kažem službe, podsustave poput zdravstva, socijalnih skrbi, u nekim slučajevima i policije. Jedino zajedničkim djelovanjem možete zapravo to prevenirati. Hrvatska politika to ne čini. Mi nemamo sustave koji na neki način imaju rano prepoznavanje problema, nakon toga intervenciju na rano prepoznavanje problema i nakon toga prevenciju. Mi isključivo reagiramo, mi smo reaktivno društvo, a mogli bi da ima samo malo pameti, mogli bi postati proaktivno društvo."

Takvih problema ima i na Islandu, gdje se ovakvi problemi rješavaju ovako:

"Postoji zakon koji se zove Zakon o prosperitetu djeteta koji kreće od toga da, što je vrlo važno, ovdje, ovdje svi vole uperiti prst, a rijetko tko želi preuzeti odgovornost, a po tom zakonu na neki način odgovornost moraju preuzeti institucije. To je škola, netko vodi tu školu, to je grad netko vodi taj grad, to je ministarstvo, netko vodi to ministarstvo, to su roditelji oni su također tu odgovorni, to su i drugi roditelji na način da zajednički to uzmete dijete da ga stavite u fokus i da mu pokušate dati podršku - onda imate šansu."

Osim toga, naše školstvo muče i brojni drugi problemi. Prema istraživanjima čak 50 posto srednjoškolaca koristi privatne instrukcije, a podrška koja je potrebna u školama nije samo vezana uz zdravlje. Istaknuo je i predmet Škola i zajednica koji se provodi u 110 škola:

"To je lud predmet, svatko tko sluša ovo, a ide u srednju školu neka odabere ŠiZ - pošizit će totalno. Tu mladi ljudi i to je luda inovacija, tu mladi ljudi odabiru predmet koji nema sadržaj, znači nema sadržaja i kad dođete na Island i kažete imamo predmet u njemu nema sadržaja, oni kažu - vi Hrvati ste još luđi nego mi Islanđani. U tom predmetu nema sadržaja, ali je zadan proces. E, sad zašto to govorim? Mladi ljudi, više od 110 tih skupina sami odabiru problem koji ih brine i mi sad već kroz godine znamo probleme koji brinu mlade ljude."

To su pitanja mentalnoga zdravlja, nejednakosti, iseljavanja itd.. A u našim školama ne uči se o tome kako se nositi sa stresom, kako razvijati organizacijske sposobnosti i vrijeme i mnoge druge stvari. Jokić ističe da treba uči u vrtiće i krenuti na vrijeme, jer je u srednjoj školi već kasno.

"Trebalo bi klince učiti tome kako regulirati svoje emocije kod učenja, kako uopće ja pristupam učenju, potom bi ih trebalo naučiti kako regulirati okružje za učenje - gdje ja to učim najbolje. Nadalje trebalo bi ih poučiti o strategijama učenja, kako ja to planiram učenje. Mladi ljudi često uče ili djeca uče tri sata, a mogli bi to isto napraviti u devet minuta. Nitko ih nije poučio kako se uči."

"Ali mi smo prekruti i previše predmetno usmjereni i to nas već sada košta", zaključuje Boris Jokić.