Osnivači ekipe Dom United za MS: Rušimo predrasude o djeci iz domova, želja nam je pronaći stalni prostor za trening

​Nova malonogometna ekipa Dom United ruši predrasude. Njihovi igrači, iako donedavno potpuni stranci, nastupili su na Kutiji šibica, a njihova priča osvaja srca. Riječ je o grupi talentiranih mladića iz zagrebačkih dječjih domova. Inicijativu je, zajedno sa svojim prijateljima pokrenuo socijalni radnik Matej Korušac. Sve je kaže, krenulo spontano.

Za ‘termin‘ im je falio pokoji igrač pa su počeli pozivati "klince iz domova":

"Nakon toga smo došli na ideju nas trojica i zapitali se koliko još takvih sjajnih klinaca postoji u različitim domovima u okolici Zagreba. Odlučili smo ih kontaktirati, ravnatelje domova, odgajatelje. Svaki dom je predložio određen broj klinaca i dobili smo na kraju momčad od deset sjajnih mladića."

Obavijestili su ravnatelje ustanova koji su bili oduševljeni inicijativom, a ekipa je kroz dva dana bila spremna:

"Zanimljivo je u toj cijeloj priči što nam je rok za prijavu na Kutiju šibica isticao baš taj dan tako da smo mi ta imena prijavili na turnir prije nego što smo ih uopće upoznali ili vidjeli."

"Dečkima je jako stalo do nogometa i uspjeha, ali i pripadnosti timu", dodaje Korušac koji je riječ prepustio treneru mladića i jednome od suosnivača, Anti Mraoviću.

"Nismo znali tko je koliko talentiran, tko puca lijevom, tko desnom nogom, tko više teži obrani, a tko napadu, ali mogu reći da je jedno sigurno - to da smo kliknuli od prve. Na tom prvom treningu smo već zapravo ustanovili tko će igrati koju poziciju budući da nam je utakmica na Kutiji šibica trebala biti čak već za možda sedam dana. Na kraju je ispalo da će to biti tek za 14 dana, ali morali smo reagirati dosta brzo."

Prijavili su se na najprestižniji malonogometni turnir, Kutiju šibica, a tada nisu imali čak ni dresove. Suosnivač Sven Marković prisjetio se početaka:

"Mislili smo lagano ćemo s tim, međutim uspostavilo se da su svi tako mislili. Tvrtke kojima smo se javili za dresove i štampanje dresova, oni su bili zauzeti i mogli su nam tek isporučiti dresove poslije Kutije šibica što nije dolazilo u obzir. Gledali smo isto kome se javiti u vezi financija. Tako smo kontaktirali Rotary Klub Candor i oni su nam zbilja pomogli oko dresova, financirali su ih."

Nastup na Kutiji šibica završili su porazom 8-5, a Mraović kaže - vladala je pozitivna trema.

"I moramo biti svjesni da smo igrali protiv profesionalne malonogometne momčadi koja je uigrana, koji se znaju godinama, imaju vjerojatno treninge nekoliko puta tjedno."

Nakon turnira, s dečkima su htjeli proslaviti nastup, a kontaktirali su dvadesetak zagrebačkih restorana. Socijalni radnik Korušac:

"Nitko u biti nije dao ni odgovor na naš upit, osim iz restorana Boban gdje su nas nakon nekoliko sati telefonski kontaktirali i rekli da dođemo u subotu u 21:00. Mislim taj restoran je u samom centru grada Zagreba, u Gajevoj ulici, taj dan su se palile lampice u Zagrebu, možete misliti kolika je to bila gužva i navala, ali oni su svejedno za nas našli prostora da nas ugoste i na tome smo im zahvalni."

Jer trojica prijatelja sve financiraju sami - od goriva i prijevoza do drugih troškova. Ipak, ljudi im se javljaju i pomažu, a sve će biti lakše kada osnuju udrugu što će im olakšati donacije i sponzore. Javila im se i još jedna malonogometna ekipa koja im je poklonila garnituru dresova. Nakon Kutije šibica nastupili su i na turniru u Samoboru, a trener Ante Mraović kaže da dečkima ovo puno znači:

"Na prvom okupljanju kad smo ih upoznali, mislim da se to dogodilo u prvih 10 minuta tog treninga, u jednom duelu nažalost, jedan igrač se nezgodno dočekao na lakat i ozlijedio se i nije mogao igrati nogomet mjesec dana, dakle, cijeli ovaj period nije mogao igrati. Nije prošlo nijedno okupljanje, niti jedan trening, niti jedna utakmica, niti jedno druženje da on nije došao i pružio podršku svima nama i zapravo činio to zajedništvo."

Postoje i tenzije, ali sve u granicama normale, nastavlja:

"Kada dođe do nekog problema ta osoba koja je zapravo protagonist tog problema shvati da je pogriješio i ispriča se svima koje je možda u tom trenutku povrijedio tako da to je zaista hvalevrijedna priča."

Iako je trebao biti isključivo trener, Mraović je na pripremnoj utakmici i sam uskočio u ekipu te od tada obnaša funckiju svojevrsnog igrača-trenera. Kaže - dečkima treba podrška i mi im čuvamo leđa.

"Ta djeca teže i stabilnosti i čvrstoći i disciplini i odgoju i da imaju čvrsti oslonac u životu, u školi, u treningu, u nogometu tako da mislim da je to bio taj trenutak. Jer vi kad ste dijete u nekom dječjem domu gdje vas ima 30-40, a odgajatelja osjetno manje, ne možeš dobijati onu količinu pažnje kolika se dobije u nekoj drugoj obiteljskoj zajednici."

Smatraju da će Dom United biti budućnost sportskog razvoja djece iz sustava socijalne skrbe:

"To je njihova momčad i oni ju čuvaju, oni ju paze, oni igraju i oni će se izboriti za nju. Mislim da će im kroz Dom United, onim najboljima u timu, u nogometnom smislu, bi probali pružiti priliku da se okušaju u profesionalnom nogometu i mislim da za to imamo legitimiteta pričati, a za ove druge koji su nešto lošiji ili prosječni u nogometu da dobiju neke druge prilike poput stipendije, poput poslova poput preporuke u životopisu da su bili dio nečeg tako plemenitog i dobrog."

"Jer ti klinci su odlučili dolaziti na trening, umjesto ‘visiti‘ na mobitelu," dodaje Korušac.

Jedan od najvećih izazova im je to što još uvijek nemaju stalni prostor za trening.

"To nam je baš gorući problem trenutno. Pokušavamo i preko grada Zagreba i preko osnovnih i srednjih škola, ali evo ne uspijevamo zasad dobiti taj komad parketa ili umjetne trave na sat vremena, od ponedjeljka do petka. To bi nam puno značilo u nekom večernjem terminu jer dečki isto imaju svoje prakse, škole i tako dalje. Od 19 sati nadalje, sat vremena.

Inače, ekipa Dom United u siječnju započinje svoj put u malonogometnoj "Ligi Velesajam". Reakcije javnosti su odlične, a žele da ljudi vide da je riječ o običnim, mladim ljudima koji se trude i kojima je stalo do uspjeha i osjećaja pripadnosti. Suosnivač ekipe Ante Mraović poručuje da:

"Predrasude prema mladima iz dječjih domova obično proizlaze iz neznanja zapravo, a ne iz samih stvarnih iskustava ili činjenica jer radi se o djeci koja imaju slične odnosno zapravo iste vrijednosti, talente i potencijale kao i svi drugi tako da su te neke predrasude zaista neutemeljene odnosno zaista ne drže vodu."

A sva trojica ističu da unatoč svim izazovima, uživaju u ovim trenucima. A da ova priča pomiče granice i ruši predrasude potvrđuje i to da je jedan od punoljetnih igrača već dobio posao. Za kraj, Korušac je poručio:

"Ja radim u firmi čiji prozor gleda na zgradu Vjesnika i uvijek povlačim paralelno malo s time što se događa. Neka poruka bi bila da kvalitetan odgoj nije stvar adrese na kojoj netko živi, nego je stvar kvalitete odnosa i vrijednosti koje mu zajednica može pružiti i podrške koje mu može pružiti."

U planu je i širenje momčadi, a ekipa Dom United ima i svoju pjesmu.

Sve detalje i cijeli razgovor možete pronaći na Youtube kanalu Media servisa.