Mlinar za MS o obvezi osiguravanja smještaja za beskućnike: Sankcija za one koji ne izvršavaju zakonsku obvezu nema, nitko ne odgovara, a ništa ne poduzima niti Ministarstvo

Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike, a u odnosu na postojeću zakonsku definiciju, u Hrvatskoj imamo oko 2000 beskućnika.

"Međutim ako bi upotrijebili neku drugu definiciju, na primjer ETHOS tipologiju koja se upotrebljava u većini zemalja Europske unije, onda je brojka sigurno veća, mi procjenjujemo čak do 10000. Znači one osobe još koje žive u neadekvatnim i nesigurnim stambenim objektima."

Mlinar je u Intervjuu Media servisa rekao i da se oni zalažu upravo za to da se ta definicija proširi. Dodao je i kako su očekivali da će se, nakon što su napravljeni socijalni planovi županija, napraviti neka procjena, međutim, brojke se kaže u nekim županijama kreću od 100 do 1700 beskućnika. "Metodologija, pravilnik koje je izrađivalo resorno ministarstvo, a po kojem se to procjenjivalo, nije napravljen kako treba", poručuje Mlinar.

"Oni čak navode u tom pravilniku 2000 osoba u riziku od beskućništva prema podacima Hrvatske mreže za beskućnike, što mi nikada to nismo rekli, i na taj način procjenjivali. Dakle malo smo razočarani, očekivali smo da će socijalni planovi napraviti dobru procjenu i da će u tom slučaju županije koje ne postupaju što se tiče nekih mjera i smještaja za beskućnika, da će nešto poduzeti, međutim ništa od toga."

Što se tiče situacije s prenoćištima, ona je loša, kaže nam Mlinar.

"450 kreveta i to na području 12 županija, odnosno velikih gradova i sjedišta županija, dok onih 13 koji su još u obvezi da izvršavaju svoju obavezu i osiguraju sredstva za financiranje prihvatilišta, to ne čine."

Sankcija za one koji ne izvršavaju svoju zakonsku obvezu nema i nitko ne odgovara, a ništa ne poduzima niti resorno ministarstvo, ističe Mlinar. Neki su gradovi međutim, poput Zagreba i Rijeke, povećali od nove godine kapacitete u prenoćištima, no i dalje postoje dijelovi Hrvatske, poput istoka Hrvatske gdje postoji samo jedno prihvatilište za beskućnike, ono u Osijeku. A uz problem smještaja, riješen nije niti problem stigmatizacije.

"Postoje predrasude, još uvijek je neka percepcija pa možda čak i opće javnosti, ali posebno ako donositelja odluka, da su to ljudi koji su ovisnici o alkoholu, opojnim sredstvima, neradnici i tako dalje, međutim to nije istina, zadnjih godina se struktura korisnika, odnosno beskućnika, jako promijenila."

Za vrijeme recesije je kaže bilo puno radno sposobnih koji su ili izgubili posao ili nisu uspjeli naći zbog svoje starije životne dobi.

"Danas su nama beskućnici osobe koje upravo sustav socijalne skrbi treba rješavati, starije osobe, osobe s mentalnim teškoćama, puno osoba s intelektualnim teškoćama, lakšim intelektualnim teškoćama koji se ne snalaze, teško pronalaze posao, a kada ga i nađu, teško ga zadržavaju."

Apsourdno je dodaje da među korisnicima dnevnog boravka imaju umirovljenike koji imaju niske mirovine i nemaju uvjeta da unajme adekvatan stan, ili pak imaju stan, ali isključenu struju, vodu, grijanje...

"Ja ću samo navesti jedan podatak koji smo dobili prije dvije godine od HEP-a, da je u Hrvatskoj 8000 domaćinstava isključeno iz mreže električne energije, dakle nemaju osnovne uvjete. To je ono za što se mi zalažemo, da se poduzmu neke preventivne mjere, odnosno da se u definiciju beskućnika uključuje i osobe, posebno one koje žive u neadekvatnim stambenim objektima."

Što se tiče prevencije i toga što bi trebalo raditi drugačije da uđemo u krug zemalja koje smanjuju broj beskućnika, a ne povećavaju, Mlinar između ostalog ističe da je jedan od problema niska socijalna naknada.

"S kojom ne mogu osobe ono što je zakonom definirano, da zajamčena minimalna naknada služi za podmirenje osnovnih životnih potreba. Neka svatko razmisli sa 160 eura što može, kad u Zagrebu na Kozari Boku ne možete naći krevet, a ne sobu za 150 eura."

Unatoč manjku sluha države i nekih gradova za beskućnike, organizacije poput Hrvatske mreže za beskućnike opstaju upravo zbog volontera i građana kojima empatija i sluha za socijalne slučajeve ne manjka. "Imamo dobre ljude", ističe Mlinar.

"Samo evo treba nama udrugama povećati neke prostorne mogućnosti i tako dalje, da se možemo organizirati i mislim da bi puno tih poslova više mogli obaviti za te korisnike besplatno, zahvaljujući volonterima samo da nam malo prostorne mogućnosti to omogućuju."

Ljudima bi kaže poručio da ne okreću glavu, da pomognu tim ljudima kada ih vide na ulici.

"Često se u nekim situacijama ti ljudi zaobilaze, malo zaziru, a naši korisnici, ne samo oni koji su u dnevnom centru, su OK ljudi. Njima samo treba odgovarajuća pomoć i nekada je dovoljno neka mala sitnica da im se pomogne da izađu iz svojih problema i svojih poteškoća, a to mislim da može svatko od nas napraviti, čak i na ulici."