Don Leskovar za MS: Blagdan Svih svetih je zapravo fešta, slavimo nebo i vječnost

Blagdan Svih svetih je pred nama. Brojni građani već danima obilaze počivališta svojih bližnjih, a mnogi će to tek napraviti sutra na sam blagdan, kada je i neradni dan. Prisjećamo se tada onih koji više nisu s nama, a don David Leskovar je u studiju Media servisa objasnio što označava sutrašnji dan:

"Zapravo mi na blagdan Svih svetih obilježavamo, možemo reći, naše konačno odredište. Slavimo sve one koji su, ja volim tako reći alkarskim žargonom pogodili u sridu, zabili gol života, uspjeli negdje u životu, a to je postigli vječnost. Zapravo slavimo sve one kanonizirane svece koje je Crkva proglasila službeno svecima ili sve one mnoge svece koji su možda negdje ostali anonimni, ali su živjeli svetim životom."

"Svecima se divimo, gledamo na njihove živote koji su uspjeli, praktički smo ljubomorni na njih," započinje naš gost:

"Sveci nisu bili ljudi bez problema, nisu bili ljudi bez poteškoća, nisu bili voštane figure koje smo mi stavili po crkvenim oltarima nego su bili prije svega ljudi koji su imali veliko iskustvo života, koji su bili suočeni s različitim križevima i poteškoćama, ali evo odlučili su na koji se način nositi sa svim tim križevima, svim tim poteškoćama. Odlučili su da u njihovom životu sreća ne ovisi o tome što ti se u životu dogodi nego sreća u životu ovisi o tome kako se ti nosiš s tim stvarima."

O tradiciji na blagdan Svih svetih, studentski kapelan kaže da je - čudna. Pojasnio je i zašto:

"Mi već stoljećima zavijamo svetkovinu Svih svetih u crninu - palimo svijeće, posjećujemo groblja, tugujemo za našim pokojnima i čak nekad ljudi evo poistovjećuju taj dan s danom mrtvih, to nije dan mrtvih. Mi na Svi svete slavimo nebo, slavimo naše konačno odredište, slavimo vječnost. Ja često ljudima kažem - to je najveća fešta nakon Uskrsa i Božića za nas Kršćane. Mi ćemo se drugi dan onda spomenuti svih naših pokojnih. Ja vjerujem da ljudi to iz praktičnog razloga rade. 1. studenog obično bude slobodan dan onda i prilika da se ode negdje dalje gdje se već nalaze groblja bližnjih."

"Ali prilika je to da budemo s obitelji i feštamo, odemo na svetu misu", dodaje Leskovar. Nakon toga, slijedi spomenuti Dušni dan:

"Spominjemo se na Dušni dan svih onih naših pokojnih za koje molimo da im se Gospodin smiluje, da im bude milosrdan i da ih prihvati u svoje vječno prebivalište u nebu, u vječnost."

"Kršćani su se otpočetka okupljali na grobljima, posjećivali su groblja svojih bližnjih, palili su svijeće upravo zato što su se htjeli narugati smrti", nastavlja:

"S jedne strane pokazali su ljubav prema svojim pokojnima i bližnjima, ali s druge strane s vjerom i uvjerenjem da jednog leša nema, a to je Isusov leš - on je uskrsnuo i obećao svima onima koji vjeruju u njega da će jednog dana uskrsnuti i zapravo mi Kršćani hodamo na groblja, hodamo na grobove naših bližnjih i to od naših početaka upravo zato da se i mi prije svega sami spomenemo da je smrt samo jedan prelazak u vječni život, da nije kraj."

"Potičem sve slušatelje koji posjećuju groblja da na poseban način razmišljaju i o svojoj vječnosti, o svom vječnom životu," zaključuje don Leskovar. Osim o tome, dotaknuli smo se i općenito odnosa ljudi i Crkve, poglavito mladih s kojim se on najviše susreće. "Crkve su krcate mladima i to je nevjerojatna stvar," tvrdi naš gost:

"Ljudi koji ne idu u Crkvu zapravo imaju, ja mislim, jednu čak iskrivljenu sliku Crkve, možda nisu dugo bili i možda nažalost imaju i neku ranu koju nose i nekad su bili povrijeđeni na ovaj ili onaj način, udaljili su zbog nekog razloga Crkve, ali prekrasno je vidjeti naše crkve koje su prepune mladih, mladih koji su intelektualci koji žive život punim plućima, s druge strane koji traže odgovore na duboka životna pitanja - to je odakle su, kamo odlaze, pitanje o vječnosti i tako dalje."

I mladima govori da je najvažnija stvar okupljanje oko euharistijskog stola, ako smo Kršćani - mi bez mise ne možemo živjeti, to nam je Isus zapovjedio. Studentski kapelan don David Leskovar puno je s mladima, aktivan je na društvenim mrežama, a sve to radi jer se zaljubio u salezijansku karizmu čitajući don Boscov život. On se vodio time da želi biti drukčiji, dostupan svima, posebice mladima. Jedan od projekata kojim se bavi je i Studentski vjeronauk u sklopu kojega se kroz teologiju tijela, održava i Katolička seksualna revolucija:

"Katolička seksualna revolucija, naravno da je provokativan naslov, namjerno sam ga stavio provokativnim, ja govorim da je Isus isto bio provokativan. Zapravo o čemu se radi? Započeli smo s ciklusom teologije tijela Svetog pape Ivana Pavla ll.. Katolička seksualna revolucija nije ništa drugo nego odgovor Crkve na seksualnu revoluciju koja se zapravo negdje razvijala tih godina kad se i stvarala teologija tijela u srcu i u glavi Svetog Ivana Pavla ll.."

On je također radio kao studentski kapelan, radio je s mladima:

"I ono što je bilo zapravo tada među mladima, ja vjerujem da su ista pitanja prisutna i danas, a to je najviše pitanje koje su mladi imali po pitanju vjere nisu bile marijanske dogme, nisu bile sumnje u vjerovanje, nije bilo neprihvaćanje prvih pet crkvenih koncila, nego zapravo pitanje seksualnosti, pitanje tjelesnosti. Zašto je neka stvar grijeh? Do koje granice možemo ići, a da ne padnemo u grijeh?"

Ističe da je velikom dijelu ljudi i vjernika to i dalje nepoznato stoga se trudi promovirati to. Crkva sv. Mati Slobode i sinoć je bila krcata, a Katolička seksualna revolucija održavat će se sve do kraja akademske godine.